HO GO

PODCJENJIVANJE

2012-03-03T13:03:00.000-08:00

Ovo ste svi doživjeli tijekom života, zasigurno mnogo puta: da vas drugi podcjenjuju, gledaju sa podsmijehom, krivo ocjenjuju, krivo procjenjuju, stječu mišljenje o vama temeljeno na njihovim zapažanjima koja su potpuno netočna, na njihovim informacijama koje su netočne, na rekla kazala pričama koje kruže uokolo....Ja sam to doživio mnogo puta u životu, da me promatraju kao mačka miša.

Nikada nisam mario što okolina misli o meni, nikada, jer ne dozvoljavam da ta ista okolina ima kontrolu nadamnom. Zbog tog stava često doživljavam podcjenjivanje od drugih ljudi ili nedolično ponašanje od ljudi koji procjenjuju gledajući ..npr. moju pristojnost kao slabost te se onda pokušavaju nametnuti agresivnijim verbalnim izgovorima ili držanjem tijela. Naravno to sve traje koliko ja dozvolim da traje, jer je kontrola događaja ustvari moja. Da bi to mogao moram biti jak..psihički, fizički, duhovno, intelektualno, moralno..i stalno radim na tome, i stalno postajem sve jači u tim pogledima.

U mom životu primjećujem da me ljudi često puta podcjenjuju jer me ne poznaju, iz svog neznanja. Tako zaključujem da iz ljudskog neznanja proizlazi dosta gluposti. U jednom periodu mog života sam jako trenirao neki sport i bio vrhunski sportaš i jako sam se pripremao da bi upisao fakultet koji sam htio. Moji treninzi tada su graničili sa ludošću, i bili su ekvivalent recimo treninzima za Iron Man natjecanja...borilačke vještine, bicikl, trčanje,plivanje,trčanje,borilačke vještine i to sve u krug bez odmora i takve slične stvarčice...velike kilometraže..penjanje...pa plivanje..pa sparing...pa u šumu..sve bez odmora... tada sam bio mlad i vrlo motiviran i sve je to rezultiralo uspjesima u mojim planovima.

No jedna ekipa intelektualaca košarkaša, tenisača i stolnotenisači iz mog grada...navodna elita i krema tadašnjeg društva..zlatna bogata mladež se vrlo začudila kad su saznali da sam upisao taj i taj fakultet, a oni nisu mogli, i još su me pitali: Kako to da si uspio, pa mi treniramo stalno i nismo uspjeli...ha,ha,ha..koje bene..samo zato jer nisu znali ništa o meni nisu vidjeli dalje od svog neznanja.. odgovorio sam im--da sam imao sreće i to je sve...jer kako rekoh nikada nisam mario za takve ocjene inferiornih tupana. Ne marim ni danas, ali to ne znači da ne pamtim, pamtim takve stvari i učim na njima.

Tako sam nekoliko puta do sada zbog moje opuštenosti i finoće doživio da mi čak nepoznata i nepozvana osoba sjedne na mjesto za stol gdje sam sjedio sa društvom, dignem se do WC-a i vraćam se i na mom mjestu sjedi lik...čvrsto uvjeren da će tu i ostati jer je on čvrst momak a ja neki mlakonja kojeg će potjerati...to mi je bilo vrlo nevjerojatno ali eto doživio sam i to...doživio sam i to da me četiri pet likova cilja i hoće uloviti u zamku i istući jer sam im izgledao inferiorno i slabije...doživio sam i to da mi stariji dečki hoće preoteti curu jer misle da su stariji i jači i da mala mora ići s njima a ne samnom...doživio sam i to da se službenice iza raznih šaltera deru na mene samo zato jer sam fin...auuu..svašta sam doživio...a jako puno doživljavam da me ljudi lažu u oči i misle da im vjerujem, jednom je čak i moj sin samnom bio u takvoj situaciji...osobe vođene pohlepom lagale nas sve u šesnaest..bili su smiješni... no sva ta podcjenjivanja, laži i pokušaji samo dokazuju da su ti drugi ljudi koji nas tako gledaju obični mali crvići i ništa više... NASTOJITE DA VI NISTE TAKVI CRVIĆI.

Mnogo puta sam doživio i da muškarci podcjenjuju žene u radnoj okolini, da ih smatraju inferiornima, da ih smatraju glupima, da ne mogu raditi kad im je žena šef, mnogo puta sam vidio takva podcjenjivanja na račun žena i djevojaka a koje su bile jednako sposobne za sve radne zadaće kao i muškarci u tim poslovima. To je ružno za vidjeti. Najveće podcjenjivanje žene vidio sam nedavno na jednom poslu gdje su svi mislili kako ona to neće moći napraviti uopće,kad tamo, ta gospođa biva najbolja od svih tih muškaraca...pa si ti misli...

Mnogo puta sam doživio da odrasli podcjenjuju djecu, što je vrlo ružno, jer tada tek vidiš koliko su ti odrasli u stvari glupi. da Glupi, žao mi je ali moram to reći, jer kad podcjenjuješ npr. djecu od 4 godine koja nekim čudom imaju vrlo velike intelektualne sposobnosti...možda zato jer odrastaju u stimulativnoj okolini...onda si bome glup i nisi na nivou ni tog djeteta, što je za odraslu osobu sramotno. To viđam vrlo često.

Također viđam podcjenjivanje profesorskih zanimanja i zanimanja odgajateljica u vrtićima, što je također vrlo sramotno jer ti ljudi uče našu djecu svemu dobrom i ničem lošem, ti ljudu žele da naša-vaša djeca budu uspješna--ti ljudi trebaju našu pomoć u tome.

Također viđam podcjenjivanje raznih zanimanja - pekar, bagerista, dimnjačar, čistač ulice, vozač, zanatlija, stolar, kuhar...koliko ja znam..dobar kuhar ima veću plaču nego ja, dobar stolar može zarađivati 5 puta više nego ja sa fakultetom...stvar je u tome da ako ljudi rade ono što vole..ili ono što moraju jer nema druge..ne treba to podcjenjivati, ako čovjek pošteno radi svoj posao...tog čovjeka treba cijeniti kao poštenog radnika, poštenog stručnjaka...automehaničar, instalater grijanja...oni zarađuju više nego ja...naravno ne mogu svi biti gazde i zarađivati bogatstva...

Onda doživljavamo podcjenjivanje ako želimo zaraditi. To je također sramotno podcjenjivanje, jer ako netko želi zaraditi kvalitetnom uslugom ili proizvodom u današnje vrijeme...onda i neka zaradi... takvim ljudima se treba diviti...naravno govorim o zaradi svojim radom, bez raznih prevara i finti...što je tu loše..ja vam želim da se svi vi obogatite..i to besramno trulo obogatite svojim poštenim radom...to je vrijedno divljenja ako uspijete. I ja bi sa vama. Tu nema nečeg lošeg...samo treba ostati čovjek u svemu tome, čovjek bez pohlepe.

Mene to sve zabavlja, jer sa mojim pojavnim oblicima u javnosti često radim eksperimente..pa se oblačim i ponašam svaki put drugačije..jednom kao prosječni građanin, ponekad u podrapanu radnu odjeću, ponekad u fina odijela, ponekad u jeans, nekad kao neki opasni plaćenik u polu vojne oblike odjeće, ponekad kao klišeizirani kriminalci u kožne jakne i mrki pogled...svaki put kada sam drugačije odjeven dobivam od okoline drugačiju reakciju, kad sam prosječan i nenametljiv...nitko me ni ne zamjećuje, kad sam u odjelu svi me gledaju s nekim poštovanjem, kad sam u plaćeničkoj odjeći ljudi me se malko boje ili malko više, kad sam u jeansu ljudi me prihvaćaju, kad sam odjeven kao krimos ljudi se trzaju i izbjegavaju me, drugi krimosi me prepoznaju kao svoga.. kad sam šminkerski odjeven....toliko o tome da odjeća ne čini čovjeka..okolina nas percipira kroz tu odjeću...no samo na temelju odijevanja već drugi ljudi o meni imaju krivo mišljenje i to oni koji me nisu nikada vidjeli.

Vjerujem da se i vama to dogodilo dosta puta u životu. Ali ništa od toga nije stvarno, to je sve moja gluma, moja predstava da bih postigao neki cilj...odajem vam neke tajne ovdje...stvarnost je nešto sasvim drugo..no u toj stvarnosti me možete vidjeti samo iskreno pogledate.

U zadnje vrijeme doživljavam to podcjenjivanje iz neznanja drugih opet--čude se nika tamo ljudi kad su saznali za neke moje knjige---nisu nikako mogli vjerovati da sam napisao knjige o vježbanju i tako to...ali baš nikako, neki drugi ne vjeruju da sam preživio neke događaje koje sam im ispričao...gledaju u mene i vidi da me podcjenjivački gledaju i misle da izmišljam, ali nemam potrebe za tim...svaku moju istinitu priču mogu dokazati nekim podacima ili demonstracijama...no nije to bitno...ljudska glupost ide dalje...to je zanimljivo. No što je važno napomenuti je da me malo pogađa kad ti tako zvani bliski prijatelji ne vjeruju i podcjenjuju te, te kad ti to rade članovi vlastite obitelji to je najgore. Kad se to počne dešavati treba se smiriti, ne reagirati eksplozivno jer superioran čovjek je čovjek od malo mudrih riječi i od puno ispravne akcije.

Budi ono što jesi, to je moja vodilja, ne pokušavaj mijenjati ljude to je moja vodilja, ne podcjenjuj druge to je moja vodilja...makar znaš da su svi ti drugi inferiorni u odnosu na tebe. Sada ću biti malo egoističan ali to ponekad pomaže...probajte to...ali realno egoističan:

Moj trening, moj način života, moj posao, moji stavovi, moja mudrost, moja ljubav, moja obitelj...moj način..HO GO.. sve to čini me puno boljim čovjekom, sve to čini me superiornijim čovjekom od većine drugih, superiornijim roditeljem od većine drugih i ja to znam i sa podsmijehom ponekad promatram vas druge kako ste puno puta nepametni, kako nemate pojma o osnovnim stvarima, kako nemate pojma o životu, o odgoju, o djeci, o radu, o istini, o prirodi, o međusobnim odnosima, o informacijama koje vas bombardiraju, kako ste pohlepni, kako ste preškrti, preštedljivi, kako ste zagriženi u neke ekstreme i kako u svemu tome mislite da ste u pravu..ali ne osuđujem nikoga zbog toga, nikoga zbog toga ne osuđujem jer svi ti ljudi koje tako ponekad promatram imaju i dobre kvalitete kojima se ponekad i divim. No ponekad kad vidim sve to, onako ljudski najradije bih vas bićem natjeravao na ispravan put, ali naravno da neću i ne mogu i zato imate veliku sreću pa su vam leđa cijela.

No iz pozicije moje superiornosti kad doživljavam podcjenjivanje od drugih, nalazim to vrlo smiješnim, ponekad me to u trenutku naljuti jer i ja sam čovjek, ali me brzo i prođe, jer dozvoliti nekome da se izrazi i na taj način taj netko otkriva kakav je on zapravo..kakva osoba..vrijedna pažnje ili nevrijedna pažnje.

Kad podcjenjujem drugoga u stvari podcjenjuem sebe i izražavam vlastitu glupost i neznanje. To treba zapamtiti i voditi se time. Vjerujem da ste svi vi doživjeli ove gore situacije u svom životu, ali neka vas to ne smeta...jer kako kaže stara dobra poslovica...Kletva budale ne čini uvredu poštenom čovjeku.

Da ponekad je potrebno biti grub i u izražavanju i u iznošenju stavova --to činim namjerno da šokiram, da probudim, da prodrmam, ko se nađe uvrijeđenim ---a šta ću mu ja --neka ne čita dalje.

Svaki vježbač istinskih borilačkih vještina --je ISTINSKI SUPERIORAN-- nad svim ostalim ljudima, ali naša sreća je to da su takvi ljudi uvijek dobri i tu superiornost ne iskorištavaju za svoju korist na direktan način, nego često na svoju štetu i na svoja leđa primaju razne terete, osude, kriva mišljenja i svašta ne mareći za sve to. To vam je kao da se među vama kreće opasni tigar a nitko to ne kuži jer je tigar pod kontrolom. Za razliku od takvih, kriminalci imaju surovu superiornost nad svojim žrtvama koju koriste da bi zadovoljili svoje niske pobude i potrebe...

No ovdje sam vam otkrio malu tajnu kako samo mijenjanjem izgleda možete postići različite reakcije okoline i postizati svoje ciljeve na taj način, naravno i adekvatnim mentalnim stavom, samouvjerenošću i svojim stvarnim znanjem i sposobnostima.

Uz sve te superiornosti ne mislim da sam najpametniji, da sam uvijek u pravu, da je moj put najbolji za sve...najbolji je za mene i možda može pomoći nekome drugome da nađe svoj najbolji put. Također ne mislim da su sve moje životne odluke ispravne, niti želim kritizirati vaše odluke...ovdje jednostavno iznosim HO GO - HOŽDENIE GOGIJEVO koje možda nekada nekome pomogne.

KAKO PREŽIVJETI TEŠKA VREMENA

2012-02-29T08:25:00.001-08:00

TEŠKA VREMENA
Nisam htio baš pisati o ovome, ali jednostavno to mora van iz mene:

Teška vremena dolaze, moramo više zasukati rukave i upregnuti mudrost!

Svima je sve gore i gore, ali ne očajavaj, izdrži, snađi se, ne zatvaraj se u sebe, traži razne mogućnosti, uvijek nešto postoji.

Jedni imaju, drugi nemaju, žao mi je ali ne možemo svi sve imati. Budi pametan sa onim što imaš.

Planiraj i dogovaraj sve buduće pokrete. Tako se štedi.

Ne troši uludo.

Pomaži drugima. Organiziraj pomoć.

Pjevaj i budi veseo makar je teško, cendranje ti neće pomoći.

Dugovi, dugovi, dugovi, svi to imamo..kad ih jednom vratiš ne zadužuj se više.

Misliš da ne možeš bez tih lijepih stvari, možeš, možeš, to je samo iluzija.

Moraš paziti, jako paziti, reklame služe kontroli, kontroli tvoga uma.

Dolazi nam grubo vrijeme u svemu, pazite se, dobro se pazite.

Nema više istine u našem svijetu, izgubili smo tu bitku--važno je da to znate.

Kako ćete preživjeti teška vremena, isto tako, teško, ali ne predajte se.

Kukavice i lažljivici u svim slojevima društva i to trebate znati.

Ako misliš da nisi rob, varaš se.

Od ropstva se možeš osloboditi na dva načina, ili da nemaš ništa ili da postaneš moćan.

Kako postići moć:
Vrati dugove;
Ne zadužuj se;
Pomaži;
Kupuj zemlju i nemojte ju prodavati,
Idite u politiku sa interesom za Hrvatsku a ne za stranke.

Samostalnost, samodostatnost, domoljublje, zajedništvo, bez dugova--to je MOĆ.

Biti moćan ne znači biti bogat, biti moćan znaći biti van kontrole velikih.

Čega se svi boje--zapamti svi na svijetu boje se samostalnih ljudi, samostalnih zajednica, samostalnog društva, samostalnih država.

Kud je otišla istina, u EU, USA, NATO, UK, FRA i razne centralne banke. Tamo se istina modelira prema njihovim potrebama.

Svo što čujete ili ne čujete u javnosti je obmana i nije istina.

U teškim vremenima važno je znati sve ovo, lakše ćete preživjeti.

U teškim vremenima okreni se prirodi, puno toga je tu, čajevi, plodovi, gljive, šume, livade, cvijeće, rijeke, planine, potoci, more, nebo, zemlja, vrt..nešto od svega toga će ti pomoći.

Imao sam baku koja nikad nije bila u dugovima, a imala je sve, i to od radničke penzije...ta je baka bila ČUDO.

Imao sam i baku koja nije imala ni penziju i bila je sretna žena, imala je puno, uživala je u životu i također nikada nije bila u dugovima.

Kako su one to mogle--to je ČUDO, to je zagonetka i meni dan danas, ali one nisu marile za aute, motore i najnoviju modu svaki mjesec, one su marile za obitelj.

U teškim vremenima okreni se obitelji.

Jaka obitelj, savladava sve teškoće.

Posebno se brinite o zdravlju, kad si zdrav, sve je lako.

I na kraju pazite--prevara je svuda oko vas, i na kraju...oko sebe širite istinu, nemojte biti kukavice, jer ako ne živiš istinu postaješ rob.

KO shvatio, ko ne, izbjeći ne može. Možeš samo mudro živjeti ili biti tupavi rob, na tebi je da biraš.

Još jedna stvar---ako hočeš slobodu moraš raditi...moraš namjerno dati dio svoje slobode da bi dobio dio, tako je to danas.

I još jedna stvar, dragi ljudi, pazite jedni na druge.

I još samo jedna stvar--pohlepa će uništiti vas pohlepne. Pohlepa je velika strahota, pohlepa je izvor zla, vi pohlepni ste zli, eto samo tako da znate.

U teškim vremenima dobro se jako istanjuje, i to trebaš znati a zlo u svim oblicima raste, zato se oboružaj svjetlošću i nedaj se.

ISTINSKI DUH BORILAČKOG PUTA

2012-01-24T02:26:00.000-08:00

Donosim vam davno izgubljeno pismo velikog majstora Kung Fu-a – Kenichi Sawai-a iz 1976 godine, pismo je u stvari predgovor za knjigu o Kung Fu vještini. Ovaj tekst pokazuje koliko su istinski majstori borilačkih vještina iz cijeloga svijeta slični u svojim pogledima, stavovima i koliko su uvijek ispred svoga vremena. Majstor Sawai piše jako nerazumljivo i teško je prevesti njegove misli, no ja ću pokušati pa vam možda malo dočaram duh istinskih borilačkih vještina. Uživajte:

Nikada u svojoj povijesti BUDO – borilački put nije prosperirao toliko kao u tri desetljeća nakon drugog svjetskog rata. Danas se u cijelome svijetu podučavaju razne vrste borbenih tehnika. Ali, ja sam jako zbunjen i začuđen sa najmanje jednim fenomenom: među svim tim stilovima BUDO-a trenutno u modi, ima stvari koje ni po jednom računu se ne mogu smatrati pravim borbenim tehnikama. Zbog toga jer televizija i filmovi nepažljivo guraju bilo kakvo borenje kao istočnjačke mistične borilačke vještine, ja više ni sam ne znam što bi značenje riječi budo trebalo značiti u današnjem svijetu. Ako ostavim pitanje kvalitete po strani mogu reći da je dobra stvar-masovnost-tj. To što mnogo ljudi uči borilačke vještine u ovom ili onom obliku te naučene stvari stavljaju u praksu u svojim svakodnevnim životima i svojim načinima mišljenja. To su neke od dobrih stvari u današnjem BUDO-u.

Ipak, pogrešno je žrtvovati ili mijenjati istinsku prirodu ili sadržaj borbenih tehnika samo zbog toga da se te tehnike lakše predstave većem broju ljudi. Istina je da svako doba mora razviti svoju interpretaciju BUDO-a ali takva interpretacija ne smije skretati od bazične prirode borilačkog umijeća. Ja vjerujem da za budo kakav se danas podučava lako možemo reći da je otišao predaleko. Ako svaki vježbač borilačkih vještina ne zastane pred starim znanjima i ako ne pokaže svoje poštovanje starim vremenima i učenjima i to samo zato jer želi širiti svoja individualna učenja, te ako takvi ne posvete svoje umove ozbiljnim promišljanjima o istinskoj prirodi budo-a onda ne može biti razvoja za borilačke vještini i umjetnosti u budućnosti.

U osnovi borilačke vještine su načini opasnosti i ozbiljnosti. Zbog toga je u prošlosti, samo njihovo vježbanje zahtijevalo podnošenje rizika po život i udove. Ljudi koji su se angažirali u vježbu borilačkih vještina često su bili na rubu smrti. Danas, naravno, postoje mali ili nikakav rizik po život u treningu borilačkih vještina ali to ne znači da se esencijalna priroda borilačkih vještina promijenila. Iako se danas borilačke vještine tretiraju kao sportovi, osobe koje ih vježbaju nikada ne smiju zaboraviti element opasnosti baziran na riziku po život vježbača. Nadalje-instruktori moraju uvijek imati ovu istinsku prirodu na umu. Osobe koje koriste učenja borilačkih vještina samo kako bi zaradili za život, koji prodaju borilačke tehnike ili oni koji samo koriste znanje BUDO-a za svoja sebična postignuća nište ne doprinose razvoju istinskog BUDO-a borilačkog puta.

Dok sam bio na prvim borbenim crtama u Kini tijekom drugog svjetskog rata, naučio sam što je prava priroda ljudskog života. U isto vrijeme naučio sam i istinsku vrijednost – CHUAN FA (KEMPO) vještine i to zbog toga jer sam imao mogućnost da učim sa Wang Hsiang-Chiem, tadašnjim stvarno najvećim Chuan Fa majstorom u Kini. Iako sam prije tog susreta već razvio samopouzdanje u borilačkim vještinama posebno u Kendu i Judo-u – Wang me naučio istinskoj vrijednosti i veličajnosti istinskog BUDO-a.

Wang Hsiang-chijeve metode učenja zahtijevaju jako puno vremena i bile bi smatrane jako neefikasne u ove dane nepropitljivosti sudbine i racionalne misli. Na primjer, razvoj KI –a o kojem se puno govori u ovoj knjizi bio je podučavan sredstvima dugog - za mladog i nestrpljivog čovjeka poput mene – i teškog načina ponavljanja stojećeg Zen-a koje je trajalo godinama sve dok vježbač ne razvije snagu KI-a u svom tijelu. Ali sada samo nakon što je prošlo 30 godina od mog rastanka sa učiteljem uspio sam shvatiti značenje Wang Hsiang-chieva učenje i to zato jer sam kroz sve to vrijem vjerovao u njih i stavljao ih u praksu u stvarnom životu.

Drugim riječima, razumijevanje borilačkih vještina zahtijeva vrijeme – dugo vrijeme u kome vježbač mora usavršavati svoje tehnike i postati uvjeren u njihove vrijednosti i efikasnost. Niti jedna količina racionalne misli ili znanstvenog mišljenje neće proizvesti željeni rezultat. Osoba koja želi istraživati i shvatiti istinsku prirodu borilačkih vještina ne može se nadati da će razumjeti što radi ako je zabrinuta sa razlikama koje su metode treninga moderne a koje su staromodne, jer jedini način je da se bacite u borilačke vještine sa totalno posvećenošću i da razvijate oboje- i tijelo i KI.

Zbog toga jer ja osjećam i mislim ovako, nakon što sam napustio Kinu, nastavio sam sa svojim treningom ali nisam podučavao druge ili širio ovaj način vježbanja borilačkih vještina. Tijekom tog dugog vremena, određen broj ljudi je postao uvjeren da je moj način ispravan, i priključili su mi se u mom treningu. U posljednje vrijeme broj takvih ljudi je narastao i sada uključuje i osobe iz drugih zemalja. Ipak, ja nemam namjeru da otvorim trening dvoranu ili obučavam u maniri običajnoj za instruktore.

Kada su me iz Japan Publications Inc. Zamolili da napravim ovu knjigu, oklijevao sam, sumnjajući da je moguće objasniti u tekstu i fotografijama moju vrstu KEMPO-a koji mora biti naučen i majstoriran sa tijelom. Uz to sumnjao sam u vrijednost borilačkih vještina iz knjiga. Ali tada sam razmislio opet i predomislio se. Prvo, pomislio sam da možda postoje takvi ljudi koji mogu razumjeti stvarno značenje nečega samo iz proučavanja fotografija. Tada, shvaćajući da me kondicioniranje mojih unutarnjih organa vježbanjem Taiki-kena održalo u mogućnosti da doživim ove stare godine u odličnom zdravlju, uvidio sam da moje znanje može pomoći drugima da uživaju istu takvu sreću. Te misli su me ipak nagnale da krenem u pisanje i objavljivanje ove knjige.

Sreo sam učitelja Wang Hsiang-chia dok sam radio u Kini. On je bio mali čovjek smiješnog pačjeg hoda. Ali je bilo izuzetno teško studirati sa njim. Kad su ljudi došli učiti od njega on ih je jednostavno ignorirao. Tako da onaj tko je htio mogao je samo oponašati njegove pokrete i to je to. Srećom po mene, kako sam ja bio stranac, mogao sam postavljati pitanja koja drugi Kinezi ne smiju jer bi se to prema njihovim običajima činilo jako nepristojnim.

U to vrijeme ja sam imao 5 DAN u JUDO-u, 4 DAN u KENDO i 4 DAN u Iai do vještinama i imao sam veliko dio samopouzdanja u svoje znanje borbe. Kad sam imao svoju prvu priliku da se oprobam u meču sa Wang-om, uhvatio sam ga za desnu ruku i htio napraviti tehniku..ali sam odjednom letio zrakom. Uvidio sam da neću moći napasti ovog čovjeka iznenadnim napadom. Tada sam pokušao srušiti ga na tlo i nastaviti sa zahvatima na tlu-gušenja i poluge, uhvatio sam ga za ruku i rever i pokušao izvesti JUDO bacanje pa da nastavim sa zahvatima na tlu. Ali čim smo ostvarili kontakt, Wang je nekako imao potpunu kontrolu nadamnom te je jednostavno odbacio moju ruku od sebe, pokušao sam ga savladati na stotine načina- rezultat je bio uvijek isti Wang me ima u kontroli-ja ne mogu ništa. Svaki put kad me bacio lagano me dotakao po prsima iznad srca. Kad je to uradio svaki put sam osjetio čudnu zastrašujuću bol kao da mi srce posustaje. Ipak nisam još htio odustati, predložio sam mu da se borimo drvenim mačevima. Iako je Wang koristio kratki štap, blokirao je sve moje napade i spriječio me da napravim bilo koji udarac. Na kraju meča – rekao je tiho-mač ili štap sve su to produžetci ruke.

Za kraj zahvaljujem svima koji su mi pomogli u objavljivanju ovog rada….

Ožujak 1976
Kenichi Sawai

Majstor Wang i majstor Sawai nisu imali tradicionalne škole, dvorane i slično, njihova učenja su se vježbala isključivo u prirodi - u šumi, livadama i poljima..nikada u dvorani.

ČUDNE PRIČE

2012-01-09T13:25:00.000-08:00

Evo jedna serija čudnih priča. Priče o borbi, hrabrosti koju daje vježbanje borilačkih vještina. Priče o životu i smrti. Sve ove priče su plod moje mašte i nisu se nikada dogodile. Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna i svaka sličnost sa nestvarnim događajima je slučajna.

Priča 1
Hrvatska,
Mladi borilački umjetnik – 10 godina starosti odnosno mladosti…, trenira borilačke vještine iz knjiga, sam, sa prijateljima, u lokalnom karate klubu u svom malom mjestu. Trenira uvijek fanatično i predano, ne znajući da li radi dobro ili ne ali stalno proučava sve moguće izvore i vježba.

Njegova prva borba – vršnjak ga napada u školi – agresivno i kreće na udarac rukom-šakom u glavu- mladi borac uzvraća u istom trenutku izmicanjem unatrag i čudnim kružnim udarcem nogom-petom prema naprijed u tijelo napadača. Napadač pada na leđa – pogled u čudu – odaje čudo i bol. Taj jedan udarac je bio dovoljan da riješi situaciju. Napadač ustaje i odlazi i više nikada nije napao tog mladog borca – kasnije se dječaci pomire i ostaju prijatelji.

Isti mladi borac par mjeseci kasnije napadnut na ulici od dječaka starog oko 13 godina – na sred ceste – napadač mu je rekao ovako: Sad ću ti ja pokazati taj tvoj karate, ajde karate, ajde i istovremeno ga napao sa udarcem nogom prema trbuhu ili genitalijama – mladi borac tri puta blokira tri udarca nogom i nakon trećeg puta pokretom iz jedne napredne karate kate pogađa napadača šakom u brada, ovaj pada na pločnik sa izrazom lica u nevjerici, šoku i boli – Izraz lica koji kao da govori – nemoguće, taj mali me srušio. Nakon napada napadač ustaje i bježi. Mladi borac danas više nije tako mlad ali i dalje trenira u uživa u svim koristima treninga BV-a.

Priča 2
Dva redara u disku, ljudine po karakteru u svom malom mjestu, svi ih znaju i svi ih cijene po njihovoj snazi, vještini ali i po dobroti – ljudi legende u to svoje vrijeme – vrijeme ratno u Hrvatskoj – negdje u 1992. ili 1993. Jedan je vježbač borilačkih vještina i to jako dobar, drugi je čisti ulični borac ali i sportaš – rukometaš. Na koncertu na kojem su radili nastaje gužva i napada ih oko 20 ljudi odjednom, njih dva staju leđa na leđa i udaraju redom, jedan udarac jedan pada ali se i diže i napada opet, onda stiže jači udarac i onda padaju i ne dižu se ili bježe, u jednom trenutku kreću i flaše i čaše na njih, sve blokiraju i udaraju kontre rukama i nogama, bacanjima – ali što je vrlo zanimljivo – bez ljutnje i bijesa – vrlo profesionalno i efikasno sa sigurnošću i bez straha, ljudi lete od njih i oko njih na sve strane. Svi na podu u nekoliko minuta – dvojac boraca nije se ni zadihao od borbe. Izvode van ključne osobe, smiruju druge i ples ide dalje. Sve to postižu zahvaljujući naravno svojim ogromnim sposobnostima ali i zbog svog samopouzdanja i vjere u svoje vještine i jedan u drugoga.

Priča 3
Hrvatska
Mladić 13 godina biva napadnut na ulici od mladića od 14 godina, hrvaju se na asfaltu, stariji pobjeđuje i zarobljava mlađega te ga počinje zlostavljati klečeći mu na rukama. Mlađi vidi da nema izlaza i plačući viče da se predaje i da mu je dosta, stariji popušta i tada taj stariji od mlađega i slabijega dobiva strahovit udarac u genitalije i vrat i ruši se u plaču i gušenju, mlađi ustaje i odlazi.

Priča 4
Vrijeme - Rat u Hrvatskoj. Mladi vježbač BV-a bude pozvan od strane prijatelja – dođi pomozi,hoće mi ubiti sestru i njenog muža. Mladi borilački umjetnik – 19.g. starosti dolazi na to mjesto – uočava skupinu od 9 osoba naoružanih puškama i pištoljima – da ne bude zabune i on je vidno naoružan sa puškom kakvu do tada nitko nije vidio – automat Ingram 9 mm sa prigušivačem. Nakon dolaska do dvorišta kuće gdje se sve to odvija – dolazi i pita u čemu je problem – ljudi oko njega viču – ubit ćemo ih jer su ovo ili ono…ajde i ti s nama…čekajući njegov odgovor dobili su slijedeće, ledenim pogledom, bez straha ili mržnje, mladić odgovara rulji…gospodo ako ikada više i pomislite ovako što ja ću vas sve pobiti do zadnjega i neću promašiti niti jednoga te repetira svoj čudnovati automat i uperuje u glavnoga …znajući za razne legende i svakakve priče o tom mladom borcu svi se počinju ispričavati i odlaze, ali bivaju zaustavljeni i još jednom upozoreni, mladić im govori – neprijatelj je na drugoj strani i tamo se idite boriti – ovo rade kukavice i da to nisam više nikada vidio…prijatelji su i dan danas živi i zdravi.
Hrabrost ovog borca stečena je rigoroznim treningom raznih borbenih i specijalnih vještina…

Priča 5
Vrijeme – neki rat – negdje u svijetu. Jedan ratnik biva zarobljen u svom rodnom gradu od strane nepoznatih osoba – njih oko 10. Uhvaćen kako bi se reklo spuštenog garda, opušten, kod kuće, ne na oprezu, biva zarobljen, odveden na željezničku stanicu, posjednut na stolac između nekih vagona. Sa njim ostaje jedan stražar. Taj ratnik cijeli svoj život vježba ratničke vještine sa i bez oružja po nekom svom vlastitom nahođenju.

Ekipa koja ga je zarobila ništa ne govori – nego ga nepregledanog i zavezanog za stolicu ostavljaju sa jednim stražarom i odlaze u zgradu željezničke stanice. Naš ratnik kod sebe ima nož – veliki lovački, skriven i jakni u jednom posebno džepu. Nekako oslobađa jednu ruku i uzima svoj vjerni nož, po skrivečki kad god stražar okrene leđa rezucka užad. On sam se čudi kako su ga tu ostavili sa tom jednom budalom koji šeće ispred njega lijevo desno i okreće mu leđa.

Nakon 10 min – ratnik vidi razvoj situacije, čuje pijanku iz zgrade, stražar gleda svuda osim u njega, ratnik vadi nož i brzinom munje sređuje stražara, hvat za ruku s puškom, ubod u vrat u isto vrijeme s leđa, ubod u bubrege, rušenje i još par uboda u tijelo i vrat na tlu. Nema nigdje nikoga da svjedoči brzoj smrti između vagona, ratnik okreće nož u ruci tako da se ne vidi i kreće prema zgradi, ne bježi nego kreće srediti napadače. Dolazi sakriven vagonima do ulaza u zgradu, ulazi u prvu prostoriju gdje uočava još jednog neprijatelja kako gleda kroz suprotni prozor, nož opet radi, hvat za usta, ubod u prsa, rez preko grla potiho, rušenje i još par uboda u prsa, pričeka da se neprijatelj smiri.

Sada je naoružan sa dvije automatske puške, i jednim borbenim kompletom municije. Mirno dolazi do vrata gdje čuje pijanku, polako ih otvara i puca redom u ljude unutra, ovi svi uhvaćeni nespremni i bez oružja u rukama, pokušavaju dohvatiti oružje ali ratnik je brži, pogađa profesionalno sa po jednim ili dva pogotka sve u toj prostoriji, pet protivnika padaju i više se nikada ne dižu. Još jedna prostorija, iz nje trče tri preostala neprijatelja, oružje na sprem – ali sve što vide ispred sebe su njihovi mrtvi suborci, ratnik im se nalazi iza leđa iza vrata koja su naglo otvorili, proviruje i brzom paljbom mijenjajući visinu svog položaja stojeći, pa klečeći pogađa svu trojcu sa po jednim metkom i onda ih potvrđuje sa još po jednim. Brzo ustaje uzima dvije bombe izlazi kroz prozor i baca bombe za sobom unutra. Odlazi i ne okreće se. Prepoznao ih je – ti su ga hvatali još iz jedne druge države i iz jednog drugog rata…

Priča 6
Hrvatska
Bio jednom jedan vježbač borilačkih vještina, vježbao je sam bez trenera i vodstva – fanatik ali u svom neznanju i pomoću nekih specijalnih vježbi i rituala za koje je mislio da su bezazleni – prizivanje ratnih duhova i bogova… izgleda da je otvorio portal ulaska u našu realnost nekom užasnom demonu čiju svrhu nikada nećemo saznati---možda je to bio sam test za tog ratnika---tko će ga znati. Jedne noći taj vježbač začuje neke čudne šumove u svom dvorištu, uzima svoj mač – ravni čelični mač-njegovog dizajna i proizvodnje i kreće provjeriti što se događa u njegovom lijepom vrtu i vježbalištu.

Noć je negdje oko 24.00 h, kreće se vrtom polako i oprezno, čula rade, osjeća neku opasnost ali nigdje nema nikoga, kad je sve provjerio i okrenu se natrag prema svojoj kući osjeti jezu iza leđa, hladnoću i jezu užasa, brzo se okreće, ali bilo je prekasno, sa krova garaže koja se nalazila malo dalje na njega skače spodoba u oklopu, visoka oko 2,5 m ogromne mase i mišića, još veće snage i zastrašujućeg onostranog izgleda, uz urlik od kojeg se ledi krv u žilama zadaje našem borcu udarac toljagom prema glavi, borac blokira svojim mačem ali od siline udarca leti zrakom kao lopta, pada na tlo, kotrlja se i kreće u protu napad, borac nema straha niti šoka, kao da zna što je ispred njega, demon napada, bacajući toljagu i vadeći dvosjekle čudne mačeve – svaka ruka po jedan, demon sječe silinom koja ruši drveće u vrtu ali borac i njegov mač sijevaju na sve strane, blokiraju, izmiču kreću u protunapad kad kod mogu,.

Borac zadaje i udarce i rezove i pogađa ali kao da nema efekta, demon napada takvom žestinom, brzinom i snagom da obrana i napad postaju nemogući za borca, demon ga ruši na tlo izbija mu mač, jednom rukom mu drži vrat, urlik, sprema se zadati smrtonosni udarac, ali tada borac doživljava kao neko prosvjetljenje ---dostiže stanje svijesti da mu je sve jasno, sve lako, sve oko njega je usporeno, samo je on brz, kao da odjednom zna i može sve, ne osjeća zamor niti bol niti strah, osjeća samo mir i spokoj usred smrtne opasnosti i tada se nekom nadljudskom snagom oslobađa hvata za vrat i lomi sve prste demona, pa mu lomi ruku u laktu, demon ne pokazuje bol, nego nastavlja drugom rukom i mačem u glavu borca, ali borac blokira tu ruku, udara demona u vrat-desnim bridom i lomi dušnik, čuje krckanje, odmah zatim lomi i ruku sa mačem u laktu čudnim škarice pokretom gore dolje, zabija demonu lakat u prsa kroz oklop i također čuje lomljenje i oklopa i kostiju, demon ustaje i urla, kreće ugrizom u borca, užasni zubi u tri reda, borac se izmiče u stranu i lomi koljeno bočnim udarcem, hvata glavu demona okreće ju za skoro 360 stupnjeva, demon pada na koljena ali još uvijek živ, borac uzima njegov mač i odsijeca glavu demona, demon uz urlik pada na tlo i lagano nestaje u nekoj zelenoj izmaglici….Nakon toga iznenada se u njegovom vrtu iznad njega pojavljuje Dobra Vila ---koja svijetli i lebdi iznad zemlje i kaže---NEMA DEMONA KOJI JE JAČI OD ISTINSKOG BORILAČKOG UMJETNIKA—i nestade puf…

Priča 7
Grad Zagreb, neki pothodnik, negdje u ZG 02.00 h po noći. Mladi vježbač samoobrane ide kući pješice iz grada i odjednom galama i flaša doleti u leđa mladog vježbača, napadač neki poludjeli divljak, borba ide kako slijedi: Treneru kaže vježbač, sve sam napravio kako vježbamo na treningu, izmicanje i istovremeno udarac u glavu, koljeno u genitalije, bacanje na pod, glavom o pod tri puta, brzo gore, gledam oko sebe za druge napadače i bježim odatle…taj je dečko tada bio maloljetan i vježbao je samoobranu oko 2 mjeseca.

Priča 8
Italija, Aikido seminar. Mladi majstor Aikida i Krav Maga vještina je učesnik seminara u Italiji. Prije toga puta jedan drugi majstor je rekao ovome prvome—nemoj odustati od Aikida, budi uporan i uvidjet ćeš njegove vrijednosti...Na seminaru predavanja o Aikidu i vježbe drže talijanski instriktori i jedan gost instruktor iz Japan. Gost instruktor je stari djed, oko 70 godina starosti, bez velikih mišića i super napumpanog izgleda. Drugi dan seminara, stari japanski učitelj ima svoje predavanje i ovog majstora Aikida i Krav Mage da mu asistira...tada stari japanac poziva još dvoje najjačih mladih ljudi iz grupe da se pridruže vježbi....dalje slijedi ono kako sam čuo od učesnika tog događaja...napadali smo prvo malo rezervirano i padali po okolo...no majstor nas je zaustavio i rekao...napadajte svom snagom...nemojte imati straha za mene...neću vas ozlijediti...što smo jače i snažnije napadali...zapravo...hvatovima i obuhvatima i po trojca odjednom to smo jače letjeli na sve strane, pokušali smo i udarcima..ako sam dignuo nogu na udarac..letim i padam, ako sam udarao rukama i pokušao uhvatiti, nema ga tu..letim da ni sam neznam kako....zadivljujuće..a učitelj se nije ni zadihao...

Priča 9
Zemlja xxxxxxxxxx
Sretnu se dva majstora BV-a u dalekom svijetu, bogu iza nogu, planine svuda oko njih, oni nakon dugog terena svaki sa svoje strane dolaze do jedne oaze, prepoznaju se po držanju i po čuvenju, predstave se jedan drugome i kažu da su čuli jedan za drugoga. U toj oazi čekaju transport za put dalje svaki svojim poslom – odnosno prema njihovim matičnim zemljama i kućama.

Tada kaže jedan majstor drugome: - Molim te čuj što mi se dogodilo nedavno, ima tome ravno 7 dana. Nalazim se u bazi u državi X, baza sigurna, puna svakojake vojske. Šećem navečer bazom, kod mene od oružja samo pištolj sa 15 kom streljiva i preklopni nož. Odlučim prošetati malo izvan baze kroz neke stare ruševine i kontejnere. Sami neki kontejneri, nigdje nikoga, mrkli mrak, samo mjesečina osvjetljava put, zamaknem iza jednog od kontejnera i osjetim opasnost, otkotrljam se odmah lijevo u mrak i zaklon, kad vidim iznad mene odozgo sa kontejnera skače spodoba – obučen kao Ninja, sav u crnom, nema lica – nego maska samo oči vire – fantomka – kako bi mi rekli.

U trenutku sam bio ljut sam na sebe kako me iznenadio kao budalu, no brzo se sabirem i još dok sam se kotrlja potežem pištolj ali lik je već na meni, ima nož, hvata mi ruku sa pištoljem i hoće rezat po mojoj glavi i istovremeno me hoće udarit koljenom. Blokiram udarac postavljajući nogu, hvatam mu ruku s nožem, osjećam snagu čovjeka i iznimnu vještinu, dobivam odnekuda udarac u ruku sa pištoljem koje leti negdje u mrak, puštam mu ruku s nožem, to nije očekivao i udaram u oči, na trenutak je ustuknuo, ja ustajem i vadim moj nož, i krećem u napad, rez po ruci i ubod u tijelo on blokira i izmiče se, i ide u kontranapad rezom u glavu, ali ja se izmičem na blizu, pljujem mu u lice, udaram u koljeno mojom nogom, čujem pucanje ligamenata, čovjek zamahuje očajnički nožem u moj vrat, režem ruku sa nožem stalno se krećući kružno oko njega, njegov nož ispada, produžujem rez u tijelo – majstor ima pancirku ispod košulje – uočavam da je obučen u neko vojno odijelo sa fantomkom, hoću ga živog ali je žilav, prežilav, vadi drugi nož drugom rukom i napada ubodima i rezovima kao lud, povlačim se pariram uočavam prazninu u njegovom napadu režem ruku s nožem i istovremeno ga ubadam u vrat obratnim ubodom – baš onim kojim si mi ti pokazao prije nekoliko godina kad smo se sreli na onom seminaru…lik krklja zastaje ali meni ga je dosta, režem vrat još jednom, prepone, bacam ga ubodom u genitalije preko sebe, penjem se na njega i završavam još jednim ubodom u vrat. Skidam mu fantomku- nikad vidio lika – zapadnjak je ali tko – nemam pojma—pretresam ga i nalazim moju sliku, zaključujem netko me hoće mrtvog, valjda sam vidio nešto što nekome smeta…nitko nas nije vidio ni čuo. Nalazim pištolj i nestajem odatle. Drugi majstor sada kaže ovome –i ja sam bio napadnut u toj zemlji ---ali ekipa likova sa oružjem—moj tim i ja sve smo ih poskidali—napad iz čista mira—nitko nije znao tko smo mi—tako da mi ni danas nije jasno što je to bilo…

Priča 10
Zemlja xxxxxx
Isti majstor iz ove zemlje X vratio se svojoj kući, redovan posao, obitelj, djeca i tako to….Ide jednom taj majstor na svoj posao u dubokoj noći, na cesti kojom se vozi, srušeno drvo, izlazi van da vidi kuda će oko drveta i vidi mali obilazni put, čim je zašao na put i zamaknuo malo dalje primjećuje da se drvo –kao samo od sebe miče sa ceste. Majstor staje, izlazi iz auta i gleda to u čudu i naravno opet osjeti da je upao u nekakvu zamku, poteže svoj pištolj brzinom svjetlosti i nalazi se oči u oči sa pravim Ninjom – odijelo-mačevi-štitnici-Ninja stoji i ništa ne govori.

Majstor mu govori, stoj ili pucam, Ninja širi ruke i kaže ---ovaj put su poslali mene, onaj kojeg si ubio u xxxxxx zemlji bio je profesionalac ali ne dovoljno dobar, ja te izazivam na časni dvoboj, sam sam, pripremi se i dođi sutra u ponoć u šumu xxxxx, tamo te čekam, ako ne dođeš, doći ću ja iznenada i tiho kao noć…Majstor odgovara - ništa me sprječava da te upucam sada i ovdje…..zato dragi moj Ninja – borit ćemo se sada…majstor sprema pištolj u futrolu, iz auta vadi svoj drveni mač sa kojim vježba kad god ima vremena pa čak i na poslu i kreće prema Ninji…

Ninja baca dva šurikena i trči u stranu i u napad istovremeno izvlačeći mač i bodež kreće u dupli rez u dvije visine, majstor je očekivao šurikene, izbjegava ih skokom u stranu –ali Ninja je to i htio jer on dolazi sa te strane, no Ninja nije znao s kim ovdje ima posla ….dupli rez koji je htio učiniti iz niskog položaja sa jednog koljena nikada nije završio.

Dobio je neki vrlo čudni udarac odozgo po obje ruke u jednom potezu koji mu je izbio oba mača iz ruku, udarac nije ni vidio nego samo osjetio, štitnici na rukama su samo malo ublažili silovitu bol, dalje je Ninja krenuo u hvat ruke sa mačem i vađenje noža ali, ruke sa mačem se razdvajaju – Ninja promašuje hvat--jedna sa mačem udara u ruku koja ide po nož, majstorova lijeva noga zabija se Ninji u grlo u isto vrijeme a druga majstorova ruka udara u Ninjinu slobodnu ruku, majstor nastavlja dalje, - postavlja mač ispred Ninjinog vrata, Ninja hvata mač sa obje ruke da izbjegne gušenje – ali majstor ispušta mač, udara Ninju u obje sljepoočnice sa srednjim zglobom, bridom dlana u vrat sa strane lijevom pa desnom rukom, vrhovima prstiju u vrat lijevom rukom, desnim laktom u glavu i pogađa sve udarce takvom brzinom i silinom da se nisu ni vidjeli, napadač pada na bok, dobiva udarac nogom u lice koji ga okreće na leđa, te dobiva udarac koljenom u prsnu kost koja se drobi i uništava srce i život plaćenog ubojice.

Majstor mu skida masku ---opet zapadnjak—bez ikakvih dokumenata i ičega…majstor u čudu gleda i nije mu jasno tko šalje te budale….nakon ove borbe više niti jedan nije došao da napadne ovog majstora…Majstor ustaje pobire sve oružje i opremu i briše sve tragove, skida ubojicu i ostavlja ga golog u grabi u grmlju.

Priča 11
Zagreb
Ekipa studenata pije i zabavlja se na obali save odjednom ih napadaju neki napadači – odjeveni kao pankeri ili skinsi ili tko zna tko—napadača ima 4 sa palicama uleću u prostoriju i mlate sve oko sebe. Svi bježe i jauču no jedan student medicine koji trenira vrlo uporno udara nogama u napadače—i isto kaže treneru ja sve ko na treningu udaram nogama, lijevo desno, pogađam svakoga oni padaju i onda ekipa priskače i napadači bježe…

Priča 12
Negdje u svijetu
Ovaj vježbač vježba marljivo i sa oružjem i bez oružja. Država xxxx, neki čudni posli, pregovori sa bandom krenuli u krivom smjeru, vođa bande zapovijeda..ubijte ga…ukupno 4 bandita i vođa, Vježbač koji je bio pregovarač nenaoružanog tima od 4 osobe pregovara za prolaz tom nekom cestom– imao je kod sebe skriveni pištolj, i pokretom koji je vježbao 1000 i više puta vadi pištolj…pošto je izgledao nenaoružan samo je jedan bandit podigao oružje da puca, vježbač poteže brzinom munje i puca u toga prvog bandita, pogađa sa dva brza hica, istovremeno zauzima zaklon iza svog vozila i cilja u vođu bande ali mudrac se baca u zaklon, vježbač mijenja cilj u prvog najbližeg i pogađa opet sa dva brza hica, sada banditi pucaju ko ludi po njemu i autu, vježbač legne na tlo ispod auta i pogađa u noge i glavu jednoga kad je pao, te puca brzo prema drugoj dvojci, zauzima zaklon iza kraja vozila, mijenja spremnik i kreće u napad, bandit proviruje i puca, vježbač iz klečećeg stava proviruje taman koliku treba da vidi nogu bandita, puca i pogađa, bandit ostaje bez streljiva i jauče, vježbač trči prema vođi istovremeno skrivajući se iza njihovog vozila, vođa kod sebe ima pušku i trči u istom smjeru kuda i vježbač, susreću se na metar svaki sa jedne strane vozila, iznenađeni, vođa cilja gore u tijelo, vježbač se baca na leđa i u noge banditu i puca u tijelo, dva komada, te se izmiče u stranu, vođa pada, i u padu dobiva još jedan šus u glavu. Pregovori završeni, vježbač naređuje timu žurni povratak u bazu…

Priča 13
Zagreb
Vježbačica BV-a mirna tiha, plaha i povučena. Vježba od rastave braka zbog nasilnog muža. Jednog dana susret kakvog se uvijek užasavala, nasilnik joj je u kući napada ju prvo verbalno, zatim udarcem šakom u glavu..ona se izmiče, napadač odnekuda vadi čekić i viče..sad ću te ubit… i sve ostale moguće kletve…vježbačica kaže…tada mi je sve oko mene stalo..kao da sam u nekom drugom svijetu, sve se usporilo, njegov udarac čekićem je mi je izgledao užasno spor, izmakla sam se udarila u koljeno, dohvatila lonac…pošto se sve to odvijalo u kuhinji tresnula loncem u glavu, dohvatila, dasku za rezanje udarila daskom u tijelo, dasaka pad nasilnik se pokriva rukama, dohvaćam vruće jelo koje sam kuhala i bacam mu u glavu, on urla i vrišti, a ja kao na treningu udaram nogom svom snagom u donji trbuh—budala pada na leđa, urla, ja i dalje idem u napad, uzimam njegov čekić i udaram u koljeno te bježim i zovem policiju…

Priča 14
Beč, Austrija
Majstor BV-a ide na razgovor za neki posao ..strana firma ..dobra lova…primamljivo ..treba provjeriti…razgovor za posao se odvija u nekom hotelu u Beču. Razgovor ne ide dobro po majstora..odbijaju ga li mu žele i naplatiti troškove dolaska jer su mu to platili..majstor to odbija i odlazi iz hotela, za njim se upućuju dva lika…kao iz filma..gorile na Steroidima…ogromni…napumpani..prate ga trče za njim i stižu ga u nekom lijepom parku, prvi ga hoće zgrabiti u medvjeđi zagrljaj koristeći svoju snagu, drugi ima elektro šoker i hoće ga stresti strujom.

Majstor pušta prvoga blizu, odskače unatrag i udara nogom svom snagom u genitalije…veliki pada, majstor se poravnava tako da ovaj padnuti smeta ovome sa šokerom, šoker gorila kreće oko svog kolege gurajući ruku sa šokerom naprijed, majstor blokira ruku udarcem svojom rukom po njegovoj sa strane iznutra i istovremeno velikoga pogađa savijenim zglobovima u grkljan, veliki se hvata za grlu, dobiva nogom u genitalije, pada dolje, dobiva šakom kroše u sljepoočnicu i pada u nesvijest glavom u tlo, drugi se pridiže ali nema šanse, majstor uzima šoker i trese ga u ruke udara koljenom, dolazi mu blizu, trese ga u tijelo, baca preko kuka na zemlju i udara nogom u vrat…mir ..tišina, majstor pobere svoje stvari i odlazi polako i hladno, nitko ga ne prati, nema policije niti ljudi ..nitko nije vidio ovu bitku…majstor mirno stiže svojoj kući…

Priča 15
Neki ne tako davni rat…
Majstor borilačkih vještina kreće se šumom, izviđa gdje je neprijatelj, u šumi se susreće sa neprijateljskim vojnikom, susret je bio iznenadan za obojicu, čiji si ti pita vojnik, majstor odgovara pa naš, pa čiji naš, majstor odgovara, pa naš, šta me to pitaš, približavaju se jedan drugome i neprijateljski vojnih shvaća situaciju, pokušava podići pušku, no preblizu su, majstor hvata njegovu pušku i okretom mu ju izvlači iz ruku, vojnik, pokušava izvaditi pištolj, majstor ga udara puškom u glavu jer hoće ovu borbu završiti u tišini, udara puškom u glavu, ali ni ovo nije neki običan vojnik kao što ni ovaj majstor nije samo neki obični majstor i vojnik... šok za oba protivnika bio je trenutan ali je i brzo prošao-kad su se pogledali u oči prepoznali su jedan drugoga...neka zajednička iskustva u nekoj drugoj državi... Hvata vojnik svoju pušku natrag makar je primio udarac i počinje hrvanje, majstor jednom rukom drži pušku dalje od sebe, klekne i udara šakom u genitalije, vojnik pušta pušku, majstor ju odbacuje iza sebe, vojnik ponovo grabi pištolj, majstor hvata ruke vojnika, udara glavom u glavu, padaju, ispada pištolj, vojnik vadi nož, i kreće na ubod u trbuh dok su obojica na tlu na boku, majstor se odmiče i vadi svoj nož, obojica ustaju, vojnik kreće u napad nožem, finta nisko u trbuh i brzi rez prema glavi (vidi se da je izvježban za blisku borbu), majstor kreće dolje na blok, promašuje, izmiče glavu rezu i zabija nož odozdo u ruku sa nožem vojnika, ovom ispada nož, pokušava on neki udarac ali majstor uleće u njega i baca ga na tlo, stavlja mu nož na vrat, ruku na usta i tada mu majstor kaže…ZAR ZAISTA ŽELIŠ UMRIJETI…vojnik sav u čudu gleda ..ne može vjerovati…majstor mu kaže…zapamti, ja te poznam…znam tko si i ti znaš tko sam ja…idi sada i ako se ponovo sretnemo mrtav si…nikad više nije sreo tog vojnika…Poznao ga je iz jedne druge države i nekog drugog rata…

Priča 16
Worms, Njemačka,
Majstor borilačkih vještina došao na trening i seminar borilačkih vještina u grad Worms u Njemačkoj. Biva primljen i smješten kod organizatora seminara, trenira sa ljudima i druži se…no jednog dana, naš majstor kleči na podu dvorane, na izlazu i veže cipele, kreće van na večeru---spavao je u dvorani, ali tada u jednom trenutku osjeća napad koji mu dolazi s leđa---nema izbora niti mjesta za neke obrane, majstor se baca potrbuške naprijed i rolanjem u stranu izbjegava napad, napadač je neki niži čovjek orijentalnog izgleda kojeg do tada nije nikada vidio—napadač odmah kreće dalje u napad, niski kružni udarac nogom u noge, dvije šake, pa opet noga, ---majstor sve to izbjegava, blokira i povlači se, orijentalac pokušava istovremeni hvat za neku polugu i udarac rukom, majstor mu dozvoljava hvat ali tada sa uhvaćenom rukom blokira napadačev udarac i zadaje udarac nogom u nogu napadača, te kreće u protunapad udarcima šakama u glavu napadača---lijeva, desna, kroše, aperkat, direkt, kroše, lakat—ali napadač je užasno brz, izmiče se u stranu, blokira udarce i udara svojim rukama u kontri razne udarce i šakama i prstima, tada majstor odskače unatrag i zadaje u tom skoku udarac nogom naprijed u trbuh—ne pogađa ali dobiva distancu, majstor sa veće udaljenosti izvodi bočni-zadnji bočni nogama u tijelo, dvije šake u glavu—napadač sve blokira i izbjegava te napada sa kružnim udarcima i udarcima potkoljenicom u noge i kombinacijom –nisko visoki—majstor sve to blokira—napadač hvata majstora za nogu i baca ga kvačenjem druge noge na tlo—majstor u pada hvata napadača i ruši ga na sebe, padaju na tlo, majstor je dolje, napadač gore, napadač pokušava udarce šakama u glavu—majstor ga kukovima i okretom zbacuje sa sebe i ustaje---napadač trči prema drvenim mačevima—majstor isto—napadač stiže prvi ---uzima drveni mač i napada, majstor se izmiče u skoku i hvata drveni mač i kotrljajući se traži distancu ali napadač je neumoljiv –brzo dolazi i napada snažnim udarcima mačem, u glavu, tijelo, noge…majstor blokira i radi kontra napad udarcima u tijelo i noge—razmjenjuju desetine udaraca i blokova, dolaze u klinč sa mačevima i hvatovima za ruke, mali orijentalac izvodi neko čudno bacanje—hvatom za ruke i mač, okretom i polugom, baca majstora na tlo, majstor leti ali u letu oslobađa ruku sa mačem i pogađa orijentalca mačem u tijelo, pada, diže se i kreće u protunapad, no orijentalac mu svojim mačem udara u ruke i izbija mač ali majstor ne odustaje, prima udarac mačem u tijelo, ali hvata taj mač i udara orijentalca šakom u glavu—promašuje—orijentalac ga opet baca nekom polugom, majstor pada i sa tla udara nogom u koljeno napadača, napadač izbjegava taj udarac podizanjem noge, dolazi do majstora, izvodi udarac nogom nisko, majstor skače gore…napadač ga hvata za ruku i opet baca nekom čudnom polugom, ali ne pušta hvat nego se dok je još majstor letio, držeći ga za ruku okreće u drugu stranu i zabija majstora bacanjem i polugom u tlu, jako, zatim se okreće ne puštajući majstorovu ruku oko sebe, podiže majstora gore na obje noge i prste te ga odjednom baca trzajem naprijed i dolje na prsa, fiksira ga s leđa u bolnu polugu i kaže…dobrodošao majstore xxxxx na treninge u Worms, ja sam tvoj novi učitelj Kxxxx….to je bila lijepa dobrodošlica i susret dva majstora…

Priča 17
Neka vojska negdje u svijetu…
Nadređeni kaže svome vojniku….jel ti Kxxxxxxxx želiš da ja skinem ove činove pa da se potučemo tamo iza, vojnik odgovara da može…Nadređeni i vojnik odlaze na poligon prepreka iza nekog brdašca ali okruženi ostalim vojnicima iz iste postrojbe, nadređeni se skida do pojasa gol i odmah kreće u napad…ali nadređeni je bio novi u toj jedinici i nije znao s kim ima posla…naišao je na najboljeg od svih tih vojnika i k tomu još na fanatičnog vježbača borilačkih vještina…nadređeni zamahuje prednji direkt, čišćenje nogom—i zakucavanje šakom---klasična vojna karate škola tog vremena za časnike…mladi vojnik izvodi jedan jedini udarac, vojnom čizmom prednjom nogom kružni udarac u glavu..pogađa i nadređeni pada u polunesvijest, ostali vojnici ga odnose….

Priča 18
Pobjeda bez borbe. Ide majstor borilačkih vještina ranom zorom na posao 6 sati ujutro, na svom putu nailazi na tri huligana i jedan od njih kaže majstoru ---sad ću te kružni nogom u glavu, majstor nije niti zastao u svom kretanju—huligan zamahuje nogom---majstor samo izmiče svoj gornji dio tijela bočno u stranu i nastavlja dalje---odlazi…huligan promašuje i pada na leđa i bok, udara laktom i glavom u tlo, druga dvojca ga pridižu…gledaju oko sebe..majstora više nema tu..otišao čovjek dalje kao da se ništa nije dogodilo….

Priča 19
Rat; Hrvatska, neki od naših lijepih gradova.
Majstor borilačkih vještina se slučajno zatekao u tom gradu…išao u neku trgovinu i kad izbije uzbuna..počne pucnjava iz vojnih objekata po gradu, svi bježe na sve strane, padaju i minobacačke granate. Majstor također traži sigurno utočište uz neke zidove i kreće pješice prema svom gradu hodajući uz rube neke ceste, kad u trenutku pada granata na neku kuću pored njega, majstor se baca kotrljanjem preko desnog ramena koje je vježbao tisuću puta na treningu u stranu i neki jarak, točno na vrijeme, tamo gdje je maloprije stajao letjeli su komadi pogođene kuće i geleri. Majstor tada brzo utrčava u pogođenu kuću da vidi ima li koga preživjeloga da ih spasi ili pomogne…srećom kuća prazna..majstor odlazi dalje i sretno stiže svojoj kući. Majstor je taj tren bio uvjeren da mu je trening kotrljanja spasio život.

Priča 20
Opet neki rat..
Neprijateljska vojska razbijena i razbježana po okolnim šumama….iz jedne šume puca snajper po vojnicima… Nailazi majstor borilačkih vještina i gleda to sa strane…te odlazi u šumu polako šuljajući se od sjenke do sjenke, drveta do drveta..majstor je poznavao teren i znao je kako kroz šumske jarke zaobilazno doći do tog snajpera…jer je to bila njegova šuma u kojoj se igrao kao dijete…neprijateljski vojnik je bio dobro skriven, nevidljiv iz pravca u kojem je pucao prekriven sa posebnim odijelom za maskiranje i šumu…majstor mu dolazi točno iza leđa i malko bočno, čeka iza jedne stijene i grmlja u šumi..snajper puca i točno otkriva svoj položaj, majstor bi ga sad mogao upucati sa deset metara daljine, ali majstor se odlučuje na zarobljavanje. Majstor ostavlja pušku, vadi sajlu za davljenje, planira gušenjem onesjvestiti vojnika snajperistu….snajper mijenja položaj za par metara točno prema majstoru i zaliježe, majstor mu se polako približava pa staje i čeka, kad se snajper smirio i opet opalio majstor kreće munjevito trčeći, udara koljenom u leđa snajpera, prebacuje sajlu preko vrata i guši ga---majstor se odupire ubilačkom nagonu koji je proradio u tom trenutku---jer se sjetio da nema demona koji je jači od njega a znao je da ako popusti da će demon pobijediti.. te samo onesvješćuje snajperistu…

Priča 21
Trening borilačkih vještina, na trening kod tog učitelja dolazi mladi jaki borac, pun znanja i iskustva, učitelj ga uči polako osnove svoje vještine…no kaže jaki mladić u jednom trenutku---pa to ništa ne vrijedi, to se ne može primijeniti u stvarnosti…učitelj pokušava objasniti…ali ne vrijedi…tada učitelj kaže..dobro udari me najjače što možeš….mladić udara kružni udarac nogom u glavu majstor blokira, hvata nogu, udara koljenom u genitalije i baca mladića jako—okretom noge na prsa i trbuh---mladić pada razbija nos udarcem glavom o tlo, majstor mu skače na leđa te zateže glavu u polugu na kičmi, mladić urla…majstor mu govori…što sada misliš o tome….

Priča 22
Na treningu borilačkih vještina kaže učenik majstoru----ne možete vi mene tako baciti---gledajte ja se svaki put mom partneru izvučem iz tog bacanja….no oni su to radili polagano pa su izvlačenja moguća…Majstor kaže učeniku…da vidim…izvuci se meni…i opa okret i bacanje….učenik leti sa skoro slomljenom rukom…leti u salto padu…na tlo..niti zna što mu se dogodilo…učitelj objašnjava…kad učite tehniku, radite polako da ju naučite i da se ne ozlijedite…kad ju radite brzo i točno onda je rezultat ovakav…ili još gori sa lomovima i teškim ozljedama…to su opasne stvari….

Priča 23
Poljska Varšava,
Mračna ulica lijevo neka ruševina, majstor borilačkih vještina ulazi unutra kako bi za svog prijatelja baš u toj zgradi pronašao neki predmet po njegovim uputama…majstor ne sluti da je iskorišten u nekoj čudnoj igri kao žrtva i mamac…trebao je pokupiti predmet i odnijeti ga prijatelju koji se nije usudio doći…no umjesto predmeta majstora u mrku ruševine čeka lik kao iz filma…odjeven u crnu kožnu jaknu i jeans hlače---visok i jak –lik progovara—gdje je taj i taj—govoreći ime prijatelja …majstor odgovara da ne zna o čemu ovaj priča da je došao po neku kutiju koju mu ovaj treba predati….lik u kožnjaku govori—tu se radi o grdim dugovima…nema kutije…prijatelja ti moram srediti..takve su naredbe—a kad nema njega sredit ću prvo tebe pa onda njega….i lik kreće u napad

Kožnjak vadi nož i napada ubodom u trbuh—finta te rezovi po glavi, majstor se izmiče i udara ga nogom u prednju nogu, lik malko zastaje te radi fintu visoko gore i ubod dolje u trbuh---siguran da će to proći, majstor hvata ruku koja bode dolje u trbuh sa svoje obje ruke, udara desnom nogom u genitalije Kožnjaka, jednom, drugi put, ovaj pada i pušta nož, majstor udara nogom u glavu, Kožnjak jauče, majstor mu lomi ruku kojom je napadao polugom na laktu preko koljena ---potpuni lom u laktu—kožnjak urla i dobiva udarac nogom u vrat što ga u potpunosti utišava….kožnjak pada na tlo i ostaje tamo zauvijek….

Priča 24
Majstor borilačkih vještina na nekom zadatku negdje daleko u svijetu….ide na razgovor sa klijentom…nakon razgovora potencijalni klijent preokreće razgovor u smjeru da zna on gdje majstoru živi obitelj i da će mu se svašta dogodi djeci i ….tako dalje…to su bile vrlo krive riječi…majstor se brzinom munje diže i udara lika nogom u prsa ovaj leti na leđa, radi kolut natrag i ustaje na noge, poteže pištolj i usmjerava prema majstoru…majstor je uz njega s vanjske strane, hvata ruku sa pištoljem sa svoje obje ruke, usmjerava pištolj prema napadačevom trbuhu, istovremenu udara napadača glavom u nos, okreće pištolj—koji napadač drži u svojim rukama i zabija mu ga u trbuh te okida sa napadačevim prstima dva puta, napadač razgoračivši oči pada na tlo, majstor brzo odlazi odatle….

Priča 25
Negdje u Japanu. Seminar iz starih japanskih Jiu Jitsu škola.
Jedan od poznatih učitelja ratničkih vještina učestvuje na gore navedenom seminaru i ukrtatko opisuje svoje iskustvo....i tada se pojavio jedan stari djed koji se stalno smija, bio jako vesel i rekao da će nas danas naučiti nešto vrlo važno...vjerovali ili ne ali taj učitelj nas je rušao samo uz pomoć dva prsta jedne ruke...nikad takvo nešto nisam iskusio, što god mi pokušali nije uspjevalo, a on se smiješio..kao da lebdo oko nas i baca nas ili udara i to uvijek sa dva prsta a mi padamo i padamo...kad sam ga jednomnapokon uspio uhvatiti s leđa oko pojasa i ruku, opp...odjednom ja naleđima..neznam ni kako sam tamo završio...brzina i enrgija kojom smo bili bacani na sve strane bila je strašna..osjetio sam da bi mogao vrlo lako stradati da to ovaj djed učitelj želi...kad je završio i dalje smijući se rekao je...dragi moj mladost i snaga to je u redu ali nije to tako jako važno.

Priča 26
Amsterdam, Nizozemska,
Majstor borilačkih vještina ide na večeru u mali restoran sa mizozemskim prijateljem takođem majstorom i instruktorom modernih borbenih vještina. Majstor odlazi do šanka naručiti i vraća se prema stolu gdje je trebao sjediti njegov nizozemski prijatelj, no kad tamo umjesto normalne situacije tri talijanska mafijaša kao iz filma napadaju nizozemca..verbalno..pa kreću na njega fizički...majstor uz povik uskaće u sred te gužve i specijalnim udarcem ramenom koji se vježba samo u njegovoj vrlo posebnoj vještini udara i odguruje največeg napadača a koji velikom silinom odguruje drugu dvojcu jedno dva metra dalje od nizozemca..tada se majstor uspravlja i kaže---gospodo mislim da je bilo dosta---kako su svjedočili na vlastitoj koiži užasnu snagu ovog majstora koji ih je svu trojcu odbacio jednim potezom zaključili su da je stvarno dosta i odlaze...majstori su također otišli na drugo mjesto da ne bi postali žrtve oružanog napada iz osvete...

Priča 27
Neki daleki rat...davno prije..bitka sa mačevima..kopljima i štitovima...
Učitelj borilačkih vještina i svečenik nailazi na bitku dvije velike voske, vojska njegove države se dobro drži ali tada usred bojnog polja biva ubijen njihov general i dobar prijatelj od tog učitelja...vojska ne uspijeva obraniti tijelo generala i neprijateljski vojnici ga odnose..no tada se događa čudu...stari majstor-učitelj-svečenik sam kreće po toijalo svog prijatelja..naoružan samo drvenim štapom za hodanje..probija se do svog prijatelja kroz stotinu neprijateljskih vojnika koji lete i padaju oko njega kao da ih netko odbacuje u stranu velikom silinom...učitzelj se u borbi koristi samo svojim štapom, za oko nevidljivom brzinom udaraca, bacanja, rušenja i kretanjaq te tako dolazi do generala, prebacuje ga preko leđa i istim putem kroz istu stotinu opet munjevito krečući se i bacajući protivnike na sve strane dolazi do njegove vojske gdje predaje generala njegovom sinu za dostojni pogrem heroja...tom prilikom svečenik nije ubio niti jednog protivnika jer bi po njegovim rijačima bilo nečasno ubijati tako slabe protivnike....učitelj se pozdravio sa zabezeknutim vojnicima i otišao dalje svojim putem....

Priča 28
Majstor borilačkih vještina nailazi na situaciju u jednoj obiteljskoj kuči: poludjeli muž nožem maše i prijeti svojoj ženi i djeci da će ih sve poklati...majstor dolazi u prostoriju i uzvikom skreće pažnju nasilniku koji na uzvik reagira tako da skaće prema izvoru uzvika i okreće se sa luđačkim pogledom i zamahuje nožem i viče...ubit ću te..aaaa. ali tada dobiva strahovito brzi udarac nogom u područje prepona, donjeg trbuha i nogu, pošto je nožem mahao vrlo visoko—presmićuje se i dobiva anestezijski udarac nogom—kružno u glavu—pada na tlo u nesvjesti....sada žena napada majstora urlajući..ubio si mi muža...aaa...majstor se izmiće i baca ženu preko kauča..koja se nakon leta smiruje.....

Priča 29
Rat, Hrvatska.
Neki nazovi vojnici se sabiru i hrabre jedan drugoga...pa ćemo ih onda sve poklati noževima, bosti, pikati i tako to..prilazi im PRAVI HRVATSKI RATNIK –čuvši te priće i brzo vadi svoj nož uzima ruku od glavnog –koljača- i brzo mu ju zareže po dlanu—i stavi nož poreko očiju---ovaj počne plakati i cviljeti od straha i užasa..ekipa od ovog ratnika drži sve te –koljače odmah na nišanu tako da nitko ne mrda—kaže PRAVI HRVATSKI RATNIK—uplakanom koljaču—koga češ ti klati—gubi da te više nikada nisam vidio ili drugi put ode glava....taj veliki kojač je nestao kao da nije nikada postojao...

Priča 30
Hrvatska, škola...
Mladi vježbač borilačkih vještina koje vježba od svog rođenja u ovom slučaju je imao 11 godina. Kaže on ovako...i onda ti mene njih tri idu tuči..prvi zamahne a ja se samo izmaknem..malo ga pogurnem i stavim mu nogu..odeti u zid i na pod drugi trči da me zgrabi..pusdtim ga blizu ..okrenem se brzo i on pro,mašuje i pada na ovog prvog treći me udara nogom—uhvatim mu nogu i bacim ga dolje..i odem kao da se ništa nije dogodilo..više me nikada nisu dirali..sve onako kao sam naučio, kako si me naučio učitelju da ih sredim a ne ozlijedim jer onda i ja budem kriv...ništa im nije bilo jasno....

Priča 31
Austrija, seminar, kamp na granici sa Republikom Češkom.
Majstor Wu je u to vrijeme bio jedan od največih svjetskih majstora kineske vještine Wu Shu i bio je gost predavač na seminaru WTF Tae Kwon Do vještine. Na tom seminaru učestvovao je majstor borilačkih vještina H iz Hrvatske. Majstor Wu i majstor H su se odmah sprijateljli po prvom susretu. Majstor WU je bio niski Kinez a majstor H veliki i jaki Hrvat. Majstor Wu je prvi demonstrirao svoje zadivljujuće i čarobno umiječe WU Shu-a letio je zrakom i izvodio čuda ko na filmu. Majstor H je također mogao izvesti svakakva čuda letećim nožnim udarcima i svojim vježbama. Tada majstor Wu predloži--ajmo baciti sparing.

To je bila borba za film. Nakon naklona majstor Wu je krenuo u munjeviti napad rukama visoko, nogama nisko sve na blizu, pogodio je sa dva tri udarca, majstor H se brzo povlačio i blokirao pokušavajući izvesti kontru nogama ali nije imao dovoljnu udaljenost, majstor Wu je pritiskao sa svih strana, čak i bacanjem...majstor H nije mogao parirati svojom tehnikom..nije imao dobru distancu za svoje razorne nožne udarce te se povlačio i primao udarce. Majstor Wu se sad pretvarao u tigra kojoi napada, pa u orla koji čupa, pa u zmiju koja grize, pa u bogomoljku,,zatim se pretvorio u bogalja koji šepa i kao jedva hoda, pa u pijanaca i bio je potpuno neuhvatljiv za sve napade majstora H. Veličina i snaga majstora H nisu imale koristi jer je majstor Wu jednostavno bio neuhvatljiv, no majstor H je napadao i blokirao kao munja, izvodeći svoje udarce nogama takvom brzinom da je majstor Wu jedva stizao u izmicanja. Tada su prekinuli i naklonili se jedan drugome...majstor H je reako---hvala na ovoj lijepoj lekciji vidim da moram proraditi na bliskoj borbi ...majstor Wu je rekao da do tada nije vidio nikoga tako spretnog s nogama.....tada su se nasmijali i otišli na čaj i daljnje diskusije o borilačkim vještinama.

Priča 32
Negdje u Hrvatskoj,
Vježbačica borilačkih vještina vozi automobil, te joj na semaforu neki muški vozač nešto kune i viče, ona ne zna razlog, ništa joj nije jasno, muškarac izlazi iz vozila i prijeti, sad ču te razbiti ko kravu, glupačo jedna, otvara vrata od njenog automoblia i kreče zgrabiti ženu, ali tada je dobio udarac maglite baterijskom svjetiljkom po sred nosa od te ženice u autu, nos puče, krv curi, napadač ural od boli, gospođa zatvara vrata i odlazi...poslije govori ona svom treneru...sve onako kako ste me naučili....

Brzina, snaga, explozivnost, ispravnost, poštovanje, samopoštovanje, disciplina, samodisciplina, hrabrost, ludost, moralnost, smrt, život, krv, znoj suze, radost, ogromne sposobnosti i koristi sve to dobiješ trenirajući borilačke vještine na ispravan način.

ČESTITKA

2011-12-23T04:56:00.000-08:00

POŠTOVANI POSJETIOCI HO GO BLOGA

ŽELIM VAM SRETAN BOŽIĆ,

ŽELIM VAM SRETNU I USPJEŠNU NOVU 2012. GODINU

ŽELIM VAM ZDRAVLJE,

SREĆU, MIR I BLAGODATI SVAKE VRSTE KROZ CIJELU GODINU!

Iskreno vaš,

Gogi

POZDRAV HEROJU

2011-11-12T14:40:00.000-08:00

DANA 04.11.2011. U 75 GODINI ŽIVOTA UMRO JE HRVATSKI HEROJ KOJI JE BRANIO SARAJEVO. Bio je čovjek nad ljudima, bio je ljudina, bio je legenda za života i ostaje legenda zauvjek. Jednom sam pisao o njemu;

POZDRAV HEROJU, POZDRAV ČIKVA!

NADAM SE DA SI SADA NA BOLJEM MJESTU I ČUVAŠ NAS ODOZGO.

Dok je bio živ napisao sam ovo o njemu:

Čikva - čovjek iz Sarajeva, danas ima 74 g. još radi, bori se i ne predaje, neustrašiv, neuništiv, neslomljive volje i hrabrosti. Neuništivost dokazao borbom protiv velike gladi u ratnom Sarajevu, prehranio sebe i suprugu u uvjetima bez opskrbe vodom, strujom, hranom. Neuništiv - nekoliko puta ranjen gelerima tenkovskih i topovskih granata, on za to kaže ovako - kaj, to se samo odbija od mene. Neustrašiv, puno puta sam u Sarajevu čuo priče o njemu: - Gogi, kažu mi: - svi bježe, panika a Čikva okuplja mlade i vodi ih naprijed, govoreći: - pustite pikzibnere neka bježe, mi ćemo to srediti, sve je učio poštenju i dobroti i nikada nije dozvoljavao nikakva sranja oko njega. U svojoj 74.g. još vitalan, bori se za svoj život, radi velike projekte po BiH, ne predaje se i nikada i neće. To je istinski Heroj.

Borio se na Dobrinji, obranio Sarajevo i Dobrinju. Živio je na Dobrinji i preminuo na Dobrinji.

Zbogom LEGENDO. Zbogom Stric.

DOBRINJA U RATU:

HRVATSKA HIMNA

2011-10-25T12:50:00.000-07:00

Jednog od ovih dana sam ostao vrlo iznenađen koliko malo naših ljudi i građana zna našu Hrvatsku himnu. dragi moji ljudi -- koliko god vam bilo teško -- tome nije kriva naša zemlja. Za ispravnu zemlju Hrvatsku moramo se boriti svaki dan na svim poljima --jedan od načina borbe je da učite i znate Hrvatsku himnu, da vaša djeca uče i znaju Hrvatsku himnu, na taj način jače i više ćete voljeti svoju zemlju pa će sve zajedno biti manje pljačke, krađe i nemorala....iz tog razloga postavljam Hrvatsku himnu i na moj blog.

Nacionalna himna Republike Hrvatske je "Lijepa naša domovino". Autor stihova je Antun Mihanović. Pjesma je prvi put tiskana pod naslovom "Horvatska domovina" u "Danici" 1835. godine. Pod imenom "Lijepa naša" postala je hrvatskom himnom. Josip Runjanin je kao kadet u Glini 1846. godine uglazbio Mihanovićeve stihove koje je prema predaji notirao i harmonizirao V. Lichtenegger 1891. godine.

Godine 1891., prigodom izložbe Hrvatsko- slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu, pjevana je prvi put kao "Hrvatska himna" pod naslovom "Lijepa naša".

Lijepa naša domovino

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Kratka povijest hrvatske himne

Popijevka “Lijepa naša domovino” nastala je u drugoj polovici četrdesetih godina 19. stoljeća. Godina nastanka nije utvrđena, no najčešće se navodi 1848. Nije, također, neosporno poznat autor napjeva, a prema tradiciji iz druge polovice 19. stoljeća pripisuje se glazbenom amateru Josipu Runjaninu (1821-1878), u pretpostavljeno vrijeme nastanka popijevke kadetu u graničarskoj pješačkoj pukovniji br. 10 u Glini, pa se Glina uobičajeno označava kao mjesto nastanka popijevke.

Popijevka je skladana na stihove pjesme “Horvatska domovina” Antuna Mihanovića (1796-1861), preteče i suputnika hrvatskog narodnog i književnog preporodnog pokreta, objavljene 1835. godine u desetom broju književnog lista “Danica”. Pjesma ima 14 kitica, a napjevom su obuhvaćene samo dvije, pa popijevka pripada strofnom obliku građenom kao mala dvodijelna pjesma od šesnaest taktova (a a1 b a1). Na tako oblikovani napjev uobičajilo se pjevanje samo prve i druge te pretposljednje i posljednje kitice pjesme.

Nije poznato kako je napjev izgledao u izvornom obliku, jer dosad nije otkriven, odnosno pronađen izvornik. Napjev je poznat prema zapisu koji je 1861. godine navodno zabilježio pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger prema pjevanju svojih učenika, učiteljskih pripravnika “ukajdiv melodiju onako kako su mu pripravnici pjevali” (F.Ks.Kuhač). Lichtenegger ju je harmonizirao priredivši je za muški četveropjev. Sljedeće, 1862. godine, objavljena je u “Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora” (svezak II, broj 9) Narodnoga zemaljskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. Zatim je objavljivana u drugim zbirkama te vrste pod naslovom “Hrvatska Domovina”, a pod imenom “ Liepa naša” prvi put 1864. godine u zbirci “raznih četveropjev(h) što ih izdade Glasbeno društvo duh(ovne) mlad(eži) Zag(rebačke). U sljedećim objavama bit će jednom pod prvim, a drugi put pod drugim naslovom, da bi u devedesetim godinama 19. stoljeća kao naslov popijevke općenito bio prihvaćen prvi stih pjesme “ Lijepa naša domovino”, pod kojim je zaživjela do danas.

Koje desetljeće poslije Lichteneggerove uslijedile su druge harmonizacije, prerade za mješoviti, pa čak i tamburaški zbor, a tako je bilo i u prvoj polovici 20. stoljeća. Pri tome su pojedini harmonizatori ponešto mijenjali koju pojedinost u napjevu ili ritmu, dok se nije ustalio napjev kakav je u svojoj harmonizaciji (1919) primijenio Franjo Dugan st.

Popijevka je i poslije priređivana za razne izvođačke sastave – muške, ženske, dječje i mješovite zborove, za klavir i orgulje, za tamburaške i limene duhačke sastave te simfonijski orkestar.

Tekst popijevke s vremenom je pretrpio stanovite promjene. U prvoj kitici riječi “domovino” i “djedovino” mijenjane su u “domovina” i “djedovina”, umjesto “junačka” ponekad se pjevalo “hrvatska”, “vazda” je zamjenjivano sa “svagda”, a “čestna” sa “častna”, “časna”i “sretna”, čak je čitav četvrti stih prepjevan u “Daj, o Bože, sretna bila”. Većih je promjena bilo u pretposljednjoj i posljednjoj kitici – u prvi je stih pretposljednje kitice umetnuta “Drava”, “Sava” je prestala biti “hitra”, “Dunaj” je postao “Dunav”, za Drugog svjetskog rata u prvi je stih umetnuta “Drina”, bilo je više pokušaja da se umetne riječ “more”, koje u izvorniku nema. Sličnih je promjena bilo i u posljednjoj kitici, da bi tekst popijevke konačno bio utvrđen 1990. godine i, propisan posebnim zakonom, postao obavezan.

Sve do devedesete godine 19. stoljeća popijevka je bila jedna od onih izvođenih/pjevanih u nacionalno obojenim svečanim prigodama, pa ju je F.Ks. Kuhač 1889. godine naveo kao jednu od narodnih himni (Mnogaja ljeta, Carevka/Kraljevka, Još Hrvatska nij' propala, Mi smo, braćo ilirskog, Bože živi). Poslije toga češće je pjevana i označavana kao narodna himna, pa je Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine Hrvatskom saboru podnio predstavku “glede uzakonjenja, odnosno službenog proglašenja pjesme ’Lijepa naša domovino’ hrvatskom himnom”. Sabor se o predstavnici nije očitovao. Ipak, popijevka je neslužbeno smatrana hrvatskom himnom, izvođenjem u svečanim prilikama odmah iza Carevke, a osobito pjevanjem u Hrvatskom saboru 29. listopada 1918. godine kada su razriješeni državnopravni odnosi i veze s Ugarskom i Austrijom, u međuratnom razdoblju uvrštavanjem njene prve polovice u tadašnju neslužbenu državnu himnu, izvođenjem za Drugog svjetskog rata na obje zaraćene strane i poslijeratnim izvođenjem (iza Hej Slaveni) u svim odgovarajućim prilikama. Točkom 4. prvog ustavnog amandmana od 29. veljače 1972. godine prvi je put u svojoj povijesti službeno proglašena hrvatskom državnom himnom formulacijom da je “ Himna Socijalističke Republike Hrvatske (...) , ’Lijepa naša domovino’ “. Ta je formulacija doslovno unijeta u Ustav SR Hrvatske 1974. godine. Status i funkcija hrvatske državne himne potvrđen joj je u Ustavu Republike Hrvatske 1990. godine, a u Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske u članku 16. naveden je službeni tekst i u članku 17. notni zapis njena napjeva. Time su obje sastavnice himne utvrđene i određene kao obavezne.

HORVATSKA DOMOVINA

2011-10-25T12:42:00.000-07:00

Horvatska domovina, pjesma preporodnog pjesnika Antuna Mihanovića, dala je riječi za hrvatsku državnu himnu "Lijepa naša domovino". Za himnu su uzeta prva i druga, te posljednja i pretposljednja kitica. Pjesma je prvi put objavljena u "Danici" br. 10, 14. ožujka 1835. godine. Postoji i prijevod na ruski, koji je napravio Maksim Gorki. Mihanović je pjesmu napisao u Rijeci.

Horvatska domovina

Lěpa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave dědovino,

Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina,

Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,

Blaga persa, blage noći,

Toplo lěto, toplo dělo,

Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,

Rujna lica, rujna vina,

Silni gromi, silni udi; —

To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,

Děd se žuri, snope broji,

Škriplju vozi, brašno nose,

Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,

Oj, oj zvenči, oj, u tmine,

K ognju star i mlad šetuje; —

Evo t’ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,

Po veseloj livadici,

Pěsme glasno brěg odbija,

Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,

I na berdu, i v dolini,

Plešu mladji sve okolo; —

Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?

Ni l’ to našiu jauk turobni?

Tko li moleć smert naziva?

Il’ slobodni, il’ su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,

Pušku hvataj, sablju paši,

Sedlaj konjče, hajd pešjaci,

Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, —

Puca zora, tmina běži, —

Tuga mine, radost dojde, —

Zdravo slobost, — dušman leži!

Veseli se, tužna mati,

Padoše ti verli sini,

Ko junaci, ko Horvati,

Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci

Nit’ ti Dunaj silu gubi,

Kud li šumiš, světu reci:

Da svog’ doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrastje bura vije,

Dok mu mertve grob sakrije,

Dok mu živo serdce bije!

HRVATSKE RATNIČKE VJEŠTINE i HRVATSKA BORBENA UČENJA

2011-10-25T12:33:00.000-07:00

Ovo je moja osobna priča, priča o Hrvatskim - da primjetit ćete niti jedan pridjev u ovom slučaju neću pisati malim slovom, jer svaka čast pravopisu - poštovanje je važnije i iz poštovanja i poštivanja svaki značajni naziv pisat ću velikim slovima a ne po uvriježenom pravopisu, ---priča o Hrvatskim Ratničkim Vještinama i o Hrvatskim Borbenim Učenjima.

Cijeli moj život vježbam borilačke vještine, borilačke sportove i ratničke vještine dalekog istoka, i cijeli život proučavam njihovu filozofiju i njihovu etiku, moral, pravila, značenja i skrivena značenja, metode disanja, meditacije spoznaje i samospoznaje, njihovu povijest i majstore i cijeli život se divim svim tim stvarima, nalazim uzore u tim istočnim majstorima i filozofima.

Svima nama u Hrvatskoj i drugima na zapadu i drugdje je to vrlo lijepo, mistično pametno i mudro. Sve je to točno. Točno je i to da je meni to i takvo proučavanje donijelo ogromne koristi na svim poljima u životu a pogalvito u tome da postanem i ostanem dobar čovjek i da stalno postajem još bolji i bolji.

To moje vježbanje pomoglo mi je da steknem veliko znanje i iskustvo te mi je pomoglo puno puta u životu da sačuvam živu glavu i svoju a bome i neke druge. Koristi od vježbanja istočnjačkih borilačkih vještina na ispravan način su ogromne i tu nemam zamjeriki ...hvaliti ih mogu do bekskonačnosti, ali....ali....ali....jednog dana u šetnji šumom...Hrvatskom šumom doživio sam moje osobno prosvjetljenje:

Misao - svi vježbaju istočnjačke vještine (misleći na one koji ih vježbaju) i svi oni se udubljuju u te istočnjačke vještine i njihova učenja i tehnike, taktike...i svi sretni pomalo napreduju u tom svijetu.....ALI....mi nismo istočnjaci, mi nismo koreanci, kinezi i japanci i nikada u potpunosti nećemo moći razumjeti njihovu kulturu, vještine, jezik, simbole i značenja....možemo se truditi koliko god hoćemo...tako je i meni sinulo...pa ja sam Hrvat, ja sam Hrvatski ratnik, ne korejski ili japanski ili neznam koji treći...Hrvatski ratnik i već sam do sada izumio Hrvatski sistem borbe..Hrtvatsku Ratničku Vještinu---Instinktivnu Samoobranu koja ima svoje tehnike, svoj program, svoju filozofiju i teoriju...koja je u potpunosti Hrvatska....nema veze sa vještinama istoka.

Misao ide dalje - svi vi vježbate istok umjesto da vježbate svoje vlastite vještine ....postoji Hrvatski luk i strijela, postoji Hrvatski nož, Hrvatska palica, Hrvatski štapovi i batine, Hrvatski bičevi, Hrvatske sjekire, Hrvatska koplja, Hrvatski pištolji i dr...i tehnike sa tim oružjem.

Mi smo ratnički narod od kad znamo za Hrvate---ratnička nam je sva povijest....imamo svoje ratnike iz davnine pa do sadašnjosti i koji su svi bili vrlo umješni u vještini ratovanja, jahanja, borenja, taktici, vođenju i uporabi oružija i oruđa. Uzmeš motiku i sa njom vježbaš borilačke tehnike i evo majstora borbe sa ..Hrvatskom motikom ...umjesto sa japanskom, uzmeš veslu i vježbaš tehnike borbe...i eto majstora Hrvatske vesle a ne korejske, uzmeš Starohrvatski mač...i vježbaš sa njim i eto majstora Hrvatskog mačevanja ---ne japanskog ili korijeskog....

Nadalje misao---mi imamo nalazište krapinskog pračovjeka i nalazišta koja potvrđuju postojanje ljudkog života u Hrvatskoj u dalekoj davnini -- nalazište Punikve ---nađeno oruđe---a ja bi rekao oružje--obrađeni oštri kameni vrhovi, noiževi i slično stari oko 500 000 godina,--da, da ljudi moji--PETSTO TISUĆA GODINA, ---misao--uvrsti u HRVATSKE RATNIČKE VJEŠTINE i prethistorijske vještine naših davnih predaka ---naših HRVATSKIH predaka a ne korejskih i kineskih ili japanskih.

Svaka čast svim istočnjačkim vještinama, one su odlične i proizvele su mnoge velike ljude, majstore i heroje....ali nisu Hrvatske. Zašto bi se ja poistovječivao sa majstorima iz Koreje..kad se o nepobjedivom duhu mogu poistovječivati sa našim ratnicima...mogu se poistovjetiti sa Nikolom Zrinskom, sa Barunom Trenkom, sa Blagom Zadrom, sa Banom Jelačičem, sa Kraljem Tomislavom i drugima...zašto bi proučavao mitoligiju i filozofiju Korejskih i Japanskih vještina kada imam svoju vlastitu Hrvatsku, i to vrlo lijepu i prekrasnu.

Tako već imamo MODERNE HRVATSKE RATNIČKE VJEŠTINE - zovu se Instinktivna Samoobrana.

Ja ću i dalje proučavati sve borilačke vještine svijeta--i poštivati njihove majstore, proučavati iz razloga da se upoznam sa njihovim tehnikama i taktikama kako bih se mogao obraniti od svih vrsta napada i prilagoditi svim vrstama napada, a ne proučavati iz obožavanja...kako bi mogao razumjeti te ljude i njihove vještine...te kako bi još bolje razvio svoj -tj. naše Hrvatske vještine.

U zadnje vrijeme počeo sam se sramiti sam sebe jer znam više o korejskim frazama, riječima i značeinjam tih riječi i simbolima vezanim za borilačke vještine nego o Hrvatskim riječima. Također više znam o korejskoj povijesti ratničkih vještina nego o Hrvatskoj povijesti i o Hrvatskim ratnicima - shvatio sam --u mome slučaju--Gordane pa to je sramotno.

Na primjer - razumijevanje simbola i nama čudnih riječi je važno znanje u borilačkim i ratničkim vještinama jer razumijevanje takvih simbola otkriva skrivena značenja i tajne tehnike i važna znanja...tako naprimjer izraz OTAI HO - zvuči istočnjački ali nije..toje je Starohrvatski izraz koji znači --OTAI--tajno---HO --je skraćenica od HOŽDENIE - put, putovanje, način života...tako da i mi imamo svoje izraze koju zvuče mistično i plemenito i istovremeno skrivaju znanje i značenje...isto tako imamo i svoju Hrvatsku kaligrafiju u obliku za mene presvete Hrvatske Glagoljice. Uglata glagoljica, obla glagoljica, krčka glagoljica... zante li da postoji i Hrvatska čirilica----sve pisma pogodna za vrhunsku kaligrafiju i za označavanje Puta Ratničkih Vještina.

Poštujem i cijenim sve druge vještine, ali ih isto tako ovdje i sada odbacujem i posvećujem se razvoju HRVATSKIH RATNIČKIH VJEŠTINA I HRVATSKIH BORBENIH UČENJA, jer mi u našoj zemlji imamo sve što i istočnjačke vještine ali bolje za nas iz Hrvatske jer su to naše vještine, naše domaće--Hrvatske.

CHROATUM BRANSK POVED -----je Starohrvatski izraz koji može imati dvojaki prijevod ---Hrvatske Ratničke Vještine ---ili točnije Hrvatska Borbena Učenja---skraćeno CROBRAN

Što se tiće modernih vještina - Hrvatskih koje ja predstavljam kroz moju Instinktivnu Samoobranu - moram vam reći da možete svi biti ponosni na opet naše Hrvatske vještine te na tu Instinktivnu Samoobranu i sva znanja koja ona sadrži --kako i zašto:

Proteklih 6 i po mjeseci bio sam u Afganistanu i tamo sam se suretao i surađivoa sa najelitnijim američkim, njemačkim, švedskim, mongolskim i dr. specijalcima i koristeći sva moja Hrvatska znanja u zajedničkim aktivnostima i akcijama uvidio sam - a i oni su uvidjeli da su naše Hrvatske vještine jednako efikasne kao i njihove američke - na stranu to što oni imaju veći budžet i bolju opremu, također sam vježbao i radio sparing sa njihovim najboljim vojnicima --mlađima od mene po 15 do 20 godina i tu sam im pokazao da su naše Hrvatske borilačke vještine----jednaklo efikasne kao i njihove američke MMA vještine---u svim sparinzima nisam bio pobijeđen makr smo se borili po njihovim pravilima...

Hrvatske Ratničke Vještine djeluju u ratnim uvjetima vrhunski, Sva naša Hrvatska učenja i znanja su mi tamo pomogli od najsitnijih stvari pa do iskazanog mi vrlo velikog poštovanja i uvažavanja od strane Afganistanaca, Amerikanaca a i od naših vojnika. Također su mi pomogle Hrvatske vještine da prevladam strah, da budem primjer drugima, da oko sebe širim samopouzdanje, mirnoću, mir i dobrotu - te da to dobivam natrag od svih strana.

Tako da Hrvatske Ratničke Vještine djeluju u stvartnom ratnom svijetu i stoga mi kao Hrvati i Hrvatski državljani moramo biti svjesnio da ono što je naše domaće---ako to njegujemo i ako to usavršavamo i majstoriramo---to naše će biti jednako dobro kao i najbolje stranjsko čudo. A možda i zericu bolje.

U tim vještinama krenut ćemo upravo od onoga što znamo o ljudima od prije 500 000 godina i podijelit ih u:
1. Vještine početka-prapovijesne vještine,
2. Plemenske ratničke vještine kroz doba i vjekove,
3. Vojne ratničke vještine kroz doba i vjekove:
Kraljevske ratničke vještine,
Relogiozne ratničke vještine - Križari
Narodne ratničke vještine,
4. Moderne ratničke vještine - Instinktivna Samoobrana.
5. Vještine fizičke pripreme kroz vjekove i doba..od pračovjeka do danas.

Ovo sve je u fazi razvoja i mijenjat će se još. Ovdje iznosim ideju i koncept. Ono što je važno za naglasiti je da mi imamo svoije učenjake, svoje filozofe, svoje umjetnike, svoje znanstvenike, svoje-tj. naše Hrvatske izumitelje, heroje, borce, sportaše, trenere, profesore, - Hrvatske - tako i Hrvatske ratnike na koje se možemo ugledati i od kojih možemo učiti.

Također imao svoju daleku i bližu prošlost iz koje možemo crpiti znanje i mudrost--ne treba nam za to istok...možemo mi proučavati i uvažavati istok i zapad i sjever i jug i trebamo---ali mi smo ponosnoi Ratnici Sunca- Hrvatski Ratnici sa Hrvatskim Ratničkim Vještinama.

Ovdje i sada tvrdim da mi u Hrvatskoj imamo sve što i bilo koji borilački ratnički sistem sa dalekog istoka ---od mudrosti, filozofije, tajnih znanja, tehnika liječenja, ljekovitog bilja do tehnika i taktika borbe u svim uvjetima i na to moramo biti ponosni.

Ono što dolazi je--- CROBRAN---Hrvatske Ratničke Vještine.

Znam da će ovaj tekst probuditi mnoge skeptične misli, ali kako sam oduvjek vrlo praktičan---ja ću praktično dokazati sve ove moje napise--kroz demonstracije Hrvatskih Ratničkih Vještina. Moj način formiranja ovih vještina je provjerenost u stvarnosti....svaka tehnika, taktika, mudrost i filozofija, svaka riječ i rečenica je provjerena u stvarnosti i testirana u stvarnim uvjetima..ne u simulacijama ..nego u stvarnim uvjetima. Zadnje testiranje 6 mjeseci Afganistana i sve radi.

Nadalje, može netko pitati - A, što će nam ratničke vještine i zašto....prvo bi odgovorio zbog samoobrane od svih vrsta napada i zločinaca, drugo zbog očuvanja naše kulturne baštine, našeg iskonskog Hrvatskog bića. Koliko god svi žele mir...Hrvati su ratnički narod...koji imaju svoje ratničke vještine koje moramo vježbati kako bi naši ljudi postali zdraviji, jači, snažniji i pametniji - te kako bi produbili znanje o sebi, znanje o svom identitetu, znanje o svojoj prošlosti, te kako bi razvili domoljublje na najvećoj razini. Sve to možemo postići vježbanjem Hrvatskih Ratničkih Vještina. Što si moćniji ratnik to je veća tvoja moć održavanja mira, kako tvog unutarnjeg mira--koji je najvažniji i može se steći jedino vježbanjem ratničkih vještina tako i vanjskog mira u svijetu.

Hrvatski Ratnik je za mene sveti naziv....da, sveti, ali ga treba zaslužiti.

JOŠ JEDAN POZDRAV

2011-09-24T23:29:00.000-07:00

Poštovani posjetioci GOGIHOGO bloga, pozdravljavm vas sve i želim vam svim stalni napredak i prosperitet u svim dijelovima vaših života. Ponovo sam sa vama i novi postovi će stizati uskoro i redovito. Nadam se da vam ova pisanja pomažu u životu i da imate koristi od njih kao što imam ja, jer meni sva ta proučavanja i studiranja mudrosti, borbenih učenja, modernih i drevnih znanja pomažu u svakodnevnom životu na nevjerojatne načine.

Osnovno - šireći dobro gdje god dođem dobro dobivam natrag.

Novi pravac razvoja mojih istraživanja će uskoro bit otkriven i mislim da će nasekirati i naljutiti mnoge ljude, ali isto tako i oduševiti mnoge. No to neka bude iznenađenja za skoru budućnost. Ostajte mi zdravi, sigurni i sretni.

Iskreno vaš Gogi.

UNIVERZALNA MUDROST IDE DALJE - UNIVERSAL WISDOM GOING FURTHER

2011-08-24T04:54:00.000-07:00

Ako je netko mislio da je Univerzalna Mudrost konačana, prevario se, ide dalje, ide dalje...beskonačno.
If someone thought that Universal Wisdom is final, thought wrong, its going further, going further... infinitely!
UNIVERZALNA MUDROST - UNIVERSAL WISDOM

Proučavanje univerzalne mudrosti doslovno će vam spasiti život u mnogim teškim situacijama, potrebno je samo svakodnevno proučavanje. Univerzalna mudrost nema granica, nema vjeru, nema nacionalnost, nema rasu. Univerzalna mudrost je primjenjiva na sve ljude ovog svijeta. Univerzalna mudrost je kratka i odmah svima jasna, ako je neka od mudrosti manje razumljiva ne očajavaj, samo nastavi sa proučavanjem jer neke mudrosti se otkrivaju točno u određenoj situaciji i u točno određenom trenutku u životu i ne prije i ne poslije.

Studying of Universal Wisdom will literately save your life in many difficult situations, if you will study it every day. Universal Wisdom doesn't have borders, boundaries, doesn't have religion or nationality, doesn't have racial colors. Universal Wisdom is applicable for all of the Earth mankind. It is concise, precise and right away clear to everyone. Some times meaning of particular saying will be revealed to you not right away, but rather in exact situation at exact moment of life, right when you need it, not before, not after.

Moments of wisdom are here to help all readers out there, to bring you one more level of wisdom, one more level of enlightenment.

Na donjoj slici je jedan mudri momak, nisu ga nadmudrile razne zvjerke!

At lower picture is one clever dude, didn't get outsmarted by a lots of beasts!

Samo još malo i postići češ nemoguće.

Only little bit more and you will accomplish impossible.

Slavi život i bit ćeš sretan!

Celebrate life and you will be happy!

Heroji još uvijek postoje na ovom svijetu!
There still are some Heroes left in this world!

-Da ti si čovjek, ali uvijek možeš biti bolji čovjek!-
Yes you are Man; but you always can be a better Man!

Polako gubim vjeru u ljude i izgubit ću ju ako se ne probude!
Slowly loosing faith in mankind,
and will loose it totally if they do not wake up!

Podcjenjivanje je opasno,
Onaj koji podcjenjuje lako pogine!
Underestimation is dangerous,
One who underestimate easily get killed!

Glupost je proizvod čovječanstva!
Stupidity is product of mankind!

Mudrost je samo za mudre!
Wisdom is only for wise!

Mržnja je otrov,
Zavist je otrov,
Ljubomora je otrov,
Glupost je otrov,
Strah je otrov,
Volja je lijek,
Ljubav je lijek,
Prosvjetljenje je potpuno izlječenje!

Hatred is poison,
Envy is poison,
Jealousy is poison,
Stupidity is poison,
Fear is poison,
Will is cure,
Love is cure,
Enlightenment is health!

Opasnost oštri osjetila!
Danger sharpen senses!

Snaga volje!
Power of will!

Volja je snaga
Will is power!

Dobro, dobro i samo dobro!
Good, good and only good!

Gdje god dođem dobro dođem!
Where ever I come, I am welcome!

Dobro ili loše, bit će kako ti odabereš!
Good or bad, it will be as you chose!

Gdje god dođem donosim dobrotu!
I deliver good where ever I go!

Nema demona koji je jači od mene!
There is no demon stronger than me!

Nema zla koje je jače od mene!
There is no evil stronger than me!

Nisam savršen, niti blizu, ali sam dobar!
I am not perfect, not even close, but I am good!

Zlo ne vlada gdje hodam ja?
Evil not rule where I stomp?

Teži savršenstvu ali postoji u stvarnosti!
Go for perfection but be in reality!

Vježbaj um i bit ćeš pametan,
Vježbaj duh i bit ćeš jak,
Vježbaj tijelo i bit ćeš sposoban!
Exercise mind to be smart,
Exercise spirit to be strong,
Exercise body to be able!

Srodne duše postoje,
ali život ima svoju priču!
There are soul mates,
but life has its own story!

Ljubav ne poznaje uvjete!
Love doesn't know for conditions!

Lako je govoriti svašta,
stani iza svojih riječi!
It is easy to talk a lot,
stand behind your words!

Govor i misli bez poduzimanja su ništa!
Talk and thoughts without doing are nothing!

Lako je pametovati drugima!
It is easy to pretend smart to others!

Samostalnost je važna, samostalnost je teška,
ali dragi prijatelju, dalje moraš sam, draga prijateljice, dalje moraš sama!
Ja više ne mogu sa tobom!
Self sufficiency is important, self sufficiency is hard,
but my dear friend, further you must go alone, my dear lady friend, further you must go alone!
I can not longer go with you all!

Svim mojim prijateljima; sad sam tu, sad nisam tu,
ali vas sve nosim u srcu!
To all my friends; now I am here, now I am not,
but I always caries you at my hart!

Iako sam dobar, uvrijedio sam mnoge!
Although I am good, I insulted many!

Iako sam dobar, uvrijedit ću mnoge!
Although I am good I will still insult many!

Svijet se brzo mijenja, pazi na to!
World is changing fast, watch out for that!

I mi se mijenjamo, makar to ne vidimo!
And we are changing, although we can't see that!

Uživanje nije sramotno, uživanje je prirodno!
Enjoying is not shameful, it is only natural!

Sve je energija!
All is energy!

Sve ima iskru života!
All has spark of life!

Ako ne vidiš, ne znači da nije tu!
If you cant see it, doesn't mean that is not there!

Energija se može vidjeti,
otvori um, otvorit će ti se oči!
Energy can be seen, open your mind and and your eyes will open to!

Ponekad ljubav boli!
Sometimes love hurts!

Pitanje za tebe: Što je besmrtnost?
Question for you: What is immortality?

Pitanje za tebe: Da li si smrtan ili besmrtan?
Question for you: Are you mortal or immortal?

Znam što sam i tko sam, da li znaš ti što si i tko si?
I know what and who I am, do you know what and who you are?

Tajne svijeta i svemira, kako do njih?
Samo kroz samog sebe!
Secrets of the world and universe, how to get them?
Only trough yourself!

Nema prečica do univerzalne spoznaje!
No shortcuts on the way of universal truth!

Velika nepravda vlada našim svijetom!
Great injustice rule over our world!

Nema predaje!
No surrender!

Nikad predaja!
Never surrender!

Zašto patanja, jad i bol?
Why suffering, tears and pain?

Ljudi ne predajte se nikada!
People, never surrender, never!

Svijetu su potrebni ratnici, ratnici svjetlosti,
ratnici dobra!
This world is in need for warriors, warriors of light,
warriors of goodness!

Ponekad niti jedna odluka nije dobra ili loša!
Sometimes neither one of decisions is not good or bad!

Budi lud, ne budi lud!
Ponekad moraš biti jedno a ponekad drugo!
Be crazy, dont be crazy!
Sometimes you have to be one, sometimes another!

Imate sreće dame i gospodo, što nije neko drugo doba!
You are lucky ladies and gentleman's, that it isn't some other time!

Pazi se prijatelju, lopovi i pokvarenjaci,
svuda oko nas!
Watch yourself my friend, thieves and crooks,
all around us!

Ako spustiš gard, dobit ćeš po glavi!
If you lover your guard, smack over your head!

Univerzalna istina je velika tajna!
Universal truth is great mystery!

Upornost će otriti veliku tajnu!
Persistence reveal great mystery!

Nepoznati su putevi, putevi mudrosti!
Unknown ways are ways of wisdom!

Postoje viša znanja, budi uporan!
There are higher knowledge's, be persistent!

Proučavaj neprekidno, nikad ne staj!
Study indefinitely, never stop!

Tvoja povijest je vrlo važna!
Your history is very important!

Tvoja zemlja je vrlo važna!
Your country is very important!

Ratnici svjetlosti izađite i borite se, vaše vrijeme je došlo!
Warriors of light, come out and fight, your time has come!

Vjeruješ li u sve to čovječe, ha, vjeruješ li?
Do you believe in all that man, ha, do you?

Ako vjeruješ, onda djeluj, nemoj spavati!
If you believe, than act, dont be at sleep!

Akcija, tvoja akcija je ono što te spašava!
Action, your action is the one that will save you!

SPECIJALAC

2011-08-04T05:30:00.000-07:00

Danas mi se desio zanimljiv susret. Jednostavno ga moram opisati, možada vas malo motiviram da ustrajete na svom putu. Ovdje gdje se trenutno nalazim tu i tamo naiđem na srodne duše po obuci, znanju, snazi volje i stavovima, uglavnom su te srodne duše iz raznih specijalnih jedinica. Nije to ništa posebno, sa nekima sam ostvario dobru suradnju pa zajedno otpucamo koji trening puškom i pištoljem, malo taktike, malo snajpera ili odradimo zajednički treninge snage i izdžljivosti tu i tamo također zajedno. Ponekad samo zasjednemo pa razmjenjujemo svoje doživljaje i iskustva i učimo jedni od drugih.

Današnji susret je bio sasvim slučajan. U teretani u kojoj sam obavljao moj jutarnji trening došao je jedan mladi jaki momak - kasnije se ispostavilo pripadnik specijalne postrojbe iz Rangera. Pitao me čovjek za spoting u par vježbi, što je normalno i tako mu pomognem tu i tamo kroz trening. Na kraju treninga čovjek dođe do velike torbe u kutu teretane pune stvari i poćne se preoblačiti u odoru, vadi iz te torbetine jedan ruksak, gura, slaže i ugurava natrag u torbu. Ja se slučajno nalazim pokraj njega (mala teretana) i izvodim neku svoju vježbu na nekoj čudnoj spravi, ustajem i pitam ga da li mu treba pomoć jer vidim da čovjek ne može sam zatvoriti tu torbetinu.

Naravno pomognem mu i shvatim da su u torbi sve stvari koje nekome trebaju za put, pa ga priupitam u šali: jel to on stalno tako spreman za teren dolazi na trening, čovjek odgovra: "Ma ne, ja sam ovdje samo u prolazu, danas sam došao i danas idem dalje ali nikada ne propuštam dan treninga, pa sam došao odraditi trening i sad idem dalje...."

Odgovrio sam mu: svaka čast čovjeće, to je pravi borbeni duh. Nasmijao se i ode. Eto tako ponekad sretnem ratnike vrijedne poštovanja i divljenja i uvijek rado sa njim podijelim koje iskustvo. Ovaj momak je vjerujte mi pravi ratnik sa iskustvom od 4 godine Iraka i 3 godine Afganistana u specijalnoj postrojbi koja se bori i ima i gubitke i osvojene bitke.

Borbeni duh koji posjeduju istinski ratnici znači da nikada ne odustaju, nikada se ne predaju, nikada ne staju. Stav koji istinski ratnik jednostavno ima u sebi je strašna mješavina nepobjedivog borbenog duha, snage, hrabrosti, pozitivne ludosti, akcije, nesalomljive volje, vedrine, humora, mudrosti, smirenosti i odlučnosti.

Zato je jasno da kad sretnem takve osobe vrlo rado se družim sa njima. Naravno nekome oni djeluju zastrašujuće, jer ponekad me znaju ljudi pitati: "Gogi koji su ti ono, tko je to?" onako sa strahopoštovanjem.

Naravno u mojim putevima pronalzim pozitivne osobe i sa njima surađujem. Naiđem ponekad i na neke negativne ali o njima neki drugi put.

HEROJI

2011-07-21T05:41:00.000-07:00

HEROJI

U jednom razgovoru sa meni vrlo dragom osobom, ta osoba mi kaže: -E moj Gogi, nema više pravih Heroja, nema vitezova, nema ratnika, nema junaka niti ih je ikad bilo. To su ti sve ljudske izmišljotine, govori on meni, te objašnjava kako nikada nisu postajali ljudi koji su samo pobjeđivali sve oko sebe, koji su super jaki, koji kao nad ljudi sposobni i koji sve nedaće rješavaju u koristi naroda i dobra. Što je najbolje od svega - on koji tako priča je HEROJ, pa ovaj tekst posjećujem njemu da sazna nešto sam o sebi.

Nisam ga pokušao razuvjeriti, jer vidim da je mislio na mitske heroje sa nadljudskim moći a ja mislim na prave ljudske Heroje.

Legendarni heroji iz priča, bajki, legendi i mitova - neki su stvarni neki nisu, iz njihovih priča treba crpiti snagu, inspiraciju i volju. Heroji iz prošlosti da li su postajali ili ne, priče koje veličaju njihova djela - poneki jesu, poneki nisu, njihova djela su ponekad preuveličana a ponekad i nisu.

No ja vam želim pričati o današnjim Herojima. Neću vam pričati neke bajke o Herojima, samo ću nabrojati ukratko neke koje ja poznam i koji su i danas živi, svaki dan koji ovi ljudi koje ću sada nabrojati prežive je Herojski dan za njihove obitelji, za njihove prijatelje, za njihovu okolinu, za našu državu, to su pravi Heroji.

Nemojte o njima imati idealiziranu sliku savršenog čovjeka - oni su obični ljudi sa svim manama i vrlinama, neki danas jako piju, neki ne, neki su danas jako uspješni, neki nisu, neki preživljavaju i bore se za kruh, neki uživaju u životu, ali to su stvarni Heroji koji i dalje brinu jedni o drugima i dalje se bore protiv svojih i tuđih nedaća.

Kada naiđete na njih nećete nikada pomisliti - Bože, pa ovaj čovjek je pravi Heroj-, ali će vam oni pomoći uvijek makar ih danas život ne mazi i makar imaju tisuće svojih problema. Zato nikada ljude ne sudite na temelju prvog pogleda i prvog kontakta.

Ovaj post sam već jednom pisao ali mislim da je vrlo važno da ga ponovim - želio bih vam nešto reći i pravim istinskim Herojima. Novina u postu je što sam ubacio neke nove heroje koji rade sa mnom u Afganistanu, heroje današnjih dana, prave istinske heroje za koje nitko ne zna, za čija djela nitko ne zna a njihova djela su velika i oni moraju biti ovdje spomenuti. Tako da heroji nisu nestali - mi i dalje imamo svoje HEROJE - eto samo tako da znate.

Sa mnom ovdje u dalekom kutku ovog ludog svijeta također žive i rade HEROJI koji vrlo često riskiraju svoje živote da bi obavili svoje zadatke i da bi dostojni predstavljali našu državu. Ti HEROJI rade ponekad i nadljudske stvari, ponekad izdržavaju velike teškoće po cijenu vlastitog života. Oni toga uopće nisu svjesni, jer misle da je svo to normalno - dio njihovog vojničkog života, ali znam ja, jer sam tu sa njima i vidim njihov napor i njihov doprinos.

Vjerujete mi potrebna je HEROJSKA hrabrost da bi netko radio u uvjetima gdje te iza svakog prijeđenog metra puta čeka skrivena mina ili skriveni napadač. Da bi usred takve okoline stao i dijelio djeci slatkiše i sokove, bez straha i sa iskrenom dobrotom, da bi došao usred sela i među ljude normalno kao da si u Hrvatskoj -- hm to može samo istinski HEROJ.

Ovi momci, ovdje i sada HEROJSKI podnose svaki takav izlazak i jednostavno zaslužuju da se za njih zna, naravno tko ih pozna znat će o kome se radi:

Johni, Muha, Žuti, Đeki, Bobo, Gori, Lara - jedina dama u timu, Sane, Brana, Kriza, Pezo Predsjednik,. Oni su za mene istinski HEROJI, HEROJI naše države, moji HEROJI.

Evo još nekih mojih HEROJA, naših HEROJA, istinskih HEROJA naše države o kojima osobno mogu svjedočiti jer sam bio prisutan u većini njihovih herojskih djela i akcija :

1. Osoba iz Duge Rese u ratu zvan Deda - borac u ratu bez trunke straha, širenje mira i dobrote među svima, stup mira, sigurnosti, razuma i hrabrosti. Gdje god je Deda bio, došao i otišao sve je bilo u redu i u najvećem kaosu, kad je otišao njegova pojava je još uvijek imala utjecaja na ljude, čak su i neki najveći divljaci bili ko mirni ko janjci dok su sa njim. U jednom periodu života otišao sam samcat u nemoguću borbu do svog brata u potpuno opkoljenom gradu. Uvijek veliki optimista sa vjerom u bolju budućnost. Živ je još uvijek i makar je danas pravi stari deda i dalje je živuća legenda. On je istinski Heroj.

2. Kum, osoba iz Pakraca, unatoč svim nedaćama koje su ga snašle, sve uništeno, sve srušeno, poubijani prijatelji, alkohol u obitelji - izrastao u čovjeka kojem se divi cjeli njegov kraj i koji će vam uvijek pomoći i u kojem nema mržnje prema nikome. Taj je čovjek velikog srca, velike vještine, velikog znanja, ponos svoga kraja, svi ga poštuju i cijene. Uz sve te vrline, opasan je borac, ali opasan samo za bad guyse. On je istinski Heroj.

2. Majki, Duga Resa, neustrašivi Heroj Domovinskog Rata i prije i poslije, stup snage i pouzdanosti, nikada nije nikoga ostavio na cjedilu, uvijek je tu kad ga trebaš ne brinući o sebi i svom probitku. Što se tiće sposobnosti, nadljudski jak, opasan i sposoban. Jednom se sam borio protiv 20 ljudi i sve ih pobijedio, uvijek sa snom o miru i dobrobiti, zrači mješavinom snage-dobrote-zezancije, poznat po cijeloj Hrvatskoj. Kad god treba pomoći će svakome u nevolji ili potrebi. To je istinski Heroj.

3. Zec, Duga Resa, neustrašivi Heroj Domovinskog Rata i poslije heroj preživljavanja i prehranjivanja obitelji sa troje djece u ova luda vremena. U ratu stup poštenja, hrabrosti, neustrašivosti i snage. U borbi ludo hrabar, neustrašiv, dok se sve ruši o stoji kao stijena i ne miče nego promatra, nadređuje i kreće u akciju, također velikog utjecaja na ljude, gdje god dođe dobro se širi sa njim i ostaje poslije njega. Danas vrhunski majstor gradnje, stolarije, obnove kuća i namještaja, bori se svaki dan za svoju obitelj. Također zraći dobrotom-ozbiljnošću-zezancijom i opasnošću. Pomaže svima po svom kraju, gdje god može, kad god može i svi ga vole i poštuju.To je istinski Heroj.

4. Čikva - čovjek iz Sarajeva, danas ima 74 g. još radi, bori se i ne predaje, neustrašiv, neuništiv, neslomljive volje i hrabrosti. Neuništivost dokazao borbom protiv velike gladi u ratnom Sarajevu, prehranio sebe i Suprugu u uvjetima bez opskrbe vodom, strujom, hranom. Neuništiv - nekoliko puta ranjen gelerima tenkovskih i topovskih granata, on za to kaže ovako - kaj, to se samo odbija od mene. Neustrašiv, puno puta sam u Sarajevu čuo priče o njemu: - Gogi, kažu mi: - svi bježe, panika a Čikva okuplja mlade i vodi ih naprijed, govoreći: - pustite pikzibnere neka bježe, mi ćemo to srediti, sve je učio poštenju i dobroti i nikada nije dozvoljavao nikakva sranja oko njega. U svojoj 74.g. još vitalan, bori se za svoj život, radi velike projekte po BiH, ne predaje se i nikada i neće. To je istinski Heroj.

5. Drago, Čeko, Pejo, Zamba, Zmija, Leska, Pero, Džeks, Brane, Crni Mika, Tesla, Bruni, Ivek, Davor, Milje, mali Zlatko, Zdena, Joso, Lux, Roža, Boro, Zvone, Đuka Barbarin, Božena, Špeci, Japi, Đadonja, Mare, Vic, Bucek, Batarilko, Mladen P., i drugi sve istinski Heroji.

Mogao bih nabrojati tisuće ljudi ovdje kao Heroje - no da zaključim, nadam se da ste shvatili što vam želim reći Heroji su među vama. Ovi ljudi gore nabrojeni su u Domovinskom ratu izvodili takva čuda da bi amerikanci o njima mogli snimati filmove Rambo 5,6,7,8,9,10,1,,12,i tako do sto. Oni su neustrašivi, hrabri, oni su bili ludi kad je trebalo biti lud, oni su unatoč svemu bili dobri ljudi, oni pomažu svima, oni se i danas bore za svoje preživljavanje. Ja sam im svjedok, jer sam ih vidio u akciji, a moja riječ znači istinu, to znaju svi koji me poznaju.

Ovakvih Heroja ima svaki grad u Hrvatskoj i svi vi ih znate ako se malo zamislite. Za mene su takvi ljudi jedini pravi Heroji.

Možda se se ponekad susreli sa takvim ljudima, to su ljudi koji su vam odmah pomogli u nevolji, bilo kakvoj bez da su vas išta pitali, bez da su vas kritizirali, bez da su vam prodikovali, jednostavno pomogli i to je to.

Heroji su među nama, HEROJ ste i vi ako se borite za svoju obitelj da bolje i kvalitetnije živi a da pritom ne gazite druge ljude, nego i pomognete i drugima koliko možete, ako je tako i VI STE HEROJ.

Heroja ima i u našoj vojsci i u policiji na stotine. Heroji HV se bore sa svjetskim nedaćama već skoro 10 godina u misijama diljem svijeta, Heroji policije također. U policiji imamo stotine heroja koji su nažalost bezimeni jer naše društvo voli isticati samo negativne strane svega i vijesti su samo razni skandali, zato pravi Heroji ostaju bezimeni. Heroji su i naši vjerski misionari koji već mnogo godina šire mir i dobro po nerazvijenom svijetu unatoč tome što ih tamo ubijaju, muče i sakate.

Heroji su i mladi sportaši koji postižu svjetske uspjehe unatoč neimaštini u kojoj živimo, unatoč tome što nemaju za opremu i ishranu koja košta tisuće kuna mjesečno - Heroji su naši inovatori i znanstvenici koji rasturaju po svijetu - to su prave zvijezde i heroji. Naravno, uglavnom ostaju nepoznati jer je danas važnije čitati tko je obukao kakve čizmice i torbicu i tko je što ukrao, tko je s kim legnuo, tko je pokazao grudi ili stražnjicu - bah.

Za mene su prave vijesti samo vijesti o uspjehu naših ljudi - svaki uspjeh je Herojsko djelo jer iza njega stoji ogroman trud, volja i ljubav prema onome što rade, to su vijesti, to treba veličati i promicati i to su zvijezde.

Heroj je svaka prodavačica koja se suprotstavila razbojniku u pljački u kiosku i dućanu (mada to i nje uvijek najmudriji i najsigurniji izbor), Heroj je svako tko se suprotstavlja bilo kojem obliku nepravde, ne mora se zato boriti oružjem, napadom i biti super snažan, važno je biti hrabar i boriti se za ispravna uvjerenja. Herojstvo je danas stav - ne dam da itko gazi po drugima, niti po meni.

Pogledajte ovo: bio jednom jedan dječak. živo je u malom gradiću u Hrvatskoj, otac alkoholičar i nadničar, osoba koja radi sve i svašta da bi dobio koju kunu. Majka mu je umrla također od alkohola, o tom dječaku više brinu svi ostali a ne njegov otac, koji je ponekad i trijezan ali žive u izrazito neimaštini. Taj dječak je u tom gradu bio najbolji đak od kada postoje škole, kad je krenuo u srednju školu u malo veći susjedni grad i tamo je bio najbolji đak koji je ikada postojao u tom gradu.

Prepoznavši njegove kvalitete i dobrotu firme iz Amerike su se zainteresirale za njega, te ga pozvale na studij u Ameriku, kamo je i otišao i danas je jedan od svjetski poznatih stručnjaka za matematiku, informacijske tehnologije i srodne znanosti. A mi u našoj državi o to osobi ne znamo ništa. On je pravi Heroj za mene, on se uspio izvući iz svoje bijede, neimaštine iz alkoholnog ludila koje ga je okruživalo i postao je vrhunski stručnjak i dobra osoba.

Zaključujem - tko danas ima za prehraniti, obući i školovati svoju obitelj taj je Heroj, a tko u svim tim svojim problemima uspije pomoći nekome drugome taj je Herojčnia na kvadrat.

Tako da dragi moji, nemojte očajavati pravi Heroji su među vama a ponekad i u vama. Herojstvo nema veze sa Borilačkim Umjetnostima - BU može biti heroj ali ne mora to biti tako, Heroj može biti svatko tko ima srce. Uz sve do sada rečeno o herojima, moram reći da onaj tko ne zna za Heroje svoje zemlje iz sadašnjosti i prošlosti, ne zna ništa o povijesti svoje zemlje.

Heroji nisu vama servirana imena raznih osoba koja se stalno povlače po medijima, Heroji su samo oni za koje vi sami pouzdano znate da su vrijedni te titule i da su istinski dobre osobe, samo to su Heroji.

Na kraju bih vas zamolio da ako i vi znate nekog istinskog HEROJA - molim vas napišite ukratko o njemu - njoj u komentarima ovog posta. Pozivam vas da ovdje objavljujete svoje HEROJE. Da ne bude neugodnih situacija imenujte ih nadimcima poznatima samo bližoj okolini, ili tražite njihovu dozvolu da koristite njihovo ime.

RODITELJI

2011-07-04T09:41:00.000-07:00

Samo kratka crtica o roditeljima. Mi svi imamo svoje roditelje i većinu života provedemo s njima - prvo oni brinu o nama - zatim mi brinemo o njima. U tim odnosima želje naših roditelja da mi budemo ono što bi oni htjeli su uvijek prisutne, u tim odnosima prisutne su i naše želje o tome kakvim mi želimo da naši roditelji budu. Što smo stariji to više želimo promjeniti naše roditelje na nešto--po našem, kao što su oni ranije htjeli mijenjati nas na nešto --po njihovom.

Nikad niti jedni nisu uspjeli. Nikada roditelji nisu uspjeli promjeniti svoju djecu, da djeca budu po njihovom, niti ikada, djeca kad odrastu nisu uspjela promjeniti roditelje da budu po njihovom--pa makar se radilo i o sitnici da stariji ljudi moraju jesti zdravu hranu kako bi održali zdravlje.

Nitko od nas nikada neće uspjeti u mijenjanju svoje djece ili mijenjanju svojih roditelja da sve bude po našem. Koliko god da je netko tu nekoga i prisiljavao i ucjenjivao i naizgled nešto postigao, nije postigao ništa osim što je uništio snove i planove svog djeteta, ili uništio zdravlje svojih roditelja jer oni još jače odbijaju odjednom nametnutu promjenu.

Zato kada posmislite mijenjati svoju djecu ili svoje roditelje - - - znajte da nećete uspjeti. Čovjek može mijenjati samo sam sebe i nikoga drugog. Sa svim svojim željama da promijenite nekoga - - samo tome nekome nanosite štetu.

Ovdje na žalost nema rješenja - - -ponekad se mi borimo za zdravlje naših roditelja, a njih nije briga - - - morate naučiti pustiti ljude, pogotovo one koje najviše volite da žive u skladu sa svojim odlukama i sa posljedicama tih odluka. Ponekad želimo mijenjati svoju djecu - - - ali tada se događa suprotno, ona postaju točno ono što ne želimo. Ako želite dobro svojoj djeci, naučite ih da budu dobri ljudi i to je sve što mi možemo učiniti za njih. Ako nisu dobri ljudi, sve nam je uzalud. Naravno i podržite ih u njihovim pozitivnim nastojanjima.

Što se tiče roditelja, oni su svoj životni put odabrali odavno, i ako nemaju razumijevanja za pozitivne promjene, nećete postići ništa osim svađe i razdora, morate naučiti pustiti ih da idu svojim izabranim putem, pa makar taj put vodio u najgore.

Ako mi ne vjerujete, probajte, probajte mijenjati roditelje, djecu, bake ili djedove, pa da vidimo što ćete postići.

To je krivi put, pravi put morate pronaći sami na neki drugi način.

ZAHVALA

2011-07-02T03:10:00.000-07:00

Pozdrav svima. Prije zahvale moram nešto reći o meni, nešto kratko: Ja sam Gogi iz Duge Rese. U toj Dugoj Resi ima jako puno ljudi koji podržavaju moj rad i pisanje, te kako čujem često misle na mene i moju situaciju..ovdje u Afganistanu. Postoji čak i cijela jedna grupa ljudi..velika grupa ljudi koji se na svojim crkvenim događajima i službama mole za mene.

Kad sam to čuo bio sam jako iznenađen, ali moram priznati da mi je ipak vrlo drago da je to tako. To znači da moje riječi ipak uspijevaju motivirati ljude. Naravno tu je i ona domaća veza, jer smo mi svi iz istog grada, ali ta veza je kod mene odavno stanjena jer ja tamo ne živim već godinama, no svejedno mi je moja Duga Resa najdraži grad u svemiru i za mene je tamo centar cijelog svemira i moj centar.

Ovim putem se zahvaljujem svim dragim ljudima grada Duga Resa koji me preko moje obitelji pozdravljaju, misle na mene i mole se za mene. Od sveg srca vam hvala.

Znam da stvari nigdje nisu više kao nekada, kao u dobrim starim danima, sve se mijenja pa tako i naši rodni krajevi, ljudi dolaze i odlaze, ideje se ostvaruju i propadaju, borba za život i preživljavanje preuzima razne oblike, pojavljuje se i kriza i neimaština, ali sve je to prolazno. Nekad je bilo bolje, sada je lošije, doći će opet bolje, možda ne nama, jer ništa što je dobro ne dolazi lako i brzo, ali će doći. U to moramo vjerovati i boriti se za to bolje.

Hvala svima na podršci i dobrim mislima.
Gogi

ČVRSTA PONIZNOST i STALNI NAPREDAK

2011-06-26T23:48:00.000-07:00

ČVRSTA PONIZNOST

Ovaj izraz znači da moramo uvijek biti ponizni i svijesni, da moramo uvijek čvrsto stajati iza svojih ispravnih stavova, da moramo uvijek imati čvrste ispravne stavove i da nikada ne smije od njih odstupati. Čvrsta poniznost ponekad znači i strogoća prema drugima. Ispravna strogoća i čvrstina.

Biti ponizan ne zanči biti skrušen i podložnik drugima za manipulaciju. Biti ponizan znači pokazivati poštovanje prema drugim osobama, bićima, životinjama, biljkama i stvarima. Biti čvrsto ponizan znaći poštivati i sve norme i mjere koje moraš poduzeti da bi život funkcionirao ispravno.

Kad kažem poniznost, to ne znači naša predaja, predaja naše volje i podložnost naše volje drugim osobama-to nije poniznost, to je podjarmljivanje. Kad kažem poniznost to znači iskazivanje poštovanja prema svima i svemu. Ali ta poniznost mora biti čvrsta, jer ćemo mi iskazati poštovanje i prema onima koji ga zaslužuju i prema onima koji ga ne zaslužuju.

Oni koji ne zaslužuju naše poštivanje i našu poniznost, a mi im ipak to iskažemo, u većini slučajeva imaju jako visoko mišljenje o sebi i jako velik nivo lošeg egoizma, ali mi im kao majstori života svejedno iskažemo svoje poštovanje, iz puke pristojnosti. Mi ne gubimo svoje ja zbog toga. Mi znamo o kakvoj se tu osobi radi, pred nama se ne može sakriti loša osoba ma koliko se on/ona trudila i mi namjerno toj lošoj osobi iskazujemo dobrotu i poštovanje.

Čak i u sukobu sa takvom osobom, kad im ukažemo na njihovu neispravnost i na posljedice te neispravnosti, mi ne gajimo mržnju bijes ili zlobu prema takvim tupavim osobama. Naravno kad prepoznam takve osobe bit ću što manje u njihovom društvu ali ću paziti na njihovu neispravnost, da ne uzme previše maha.

Kad pokazuješ svoje poštovanje osobi-osobama koje to zaslužuju, takve osobe znaju prepoznati tvoju čvrstinu i tvoju vrijednost, jer samo oni koji su vrijedni poštovanja iskazuju poštovanje drugima. Čvrstina, ispravnost, poštovanje, poniznost - su ključne riječi kako bi se riješili tupavog stanja uma i postigli otvoreni um i stalni napredak.

STALNI NAPREDAK

Vrlo je važno ovdje objasniti ovaj naslov. Stalno, neprekidno i svakodnevno gledam oko sebe ljude koji rade greške, male greške, veće greške i jako velike greške u svojim svakodnevnim postupcima, razgovorima i poslu. Tužno mi je gledati sve te ljude kako se muče u svojim glupostima i neprekidno ponavljaju te gluposti u raznim varijantama.

Sve te greške proizlaze iz zanimljivo TUPAVOG STANJA UMA: mi sve znamo, ja to mogu bez problema, ma znam ja to, lako ćemo to, ja sam to već radio tisuću puta, mi smo to radili tisuću puta, ne trebam ja to, jel baš moram, gdje si ti bio kad sam ja to radio, ja sam ovo i ja sam ono, ja to sve znam, ja to sve mogu.

Takvo tupavo stanje uma dovodi do skupljanja - akumuliranja pogrešaka - puno manjih i onda se dogodi jenda velika a u toj velikoj onda netko nastrada. Nastradati može netko sasvim treći i drugi ili taj koji je akumulirao greške, no uglavnom onaj koji je akumulirao sve te silne pogreške je osoba zbog koje je netko drugi nastradao ili zbog koje je sam nastradao.

Kako bi čovjek ostvario stvarni napredak, mora prepoznati ovo stanje - tupavo stanje uma, jer svatko lako dospije u takvo stanje. Kad ste prepoznali to stanje kod sebe ili kod drugih, jednostavno ga otklonite i nemojte se tako ponašati, jer znajte sigurno ćete takvim upornim ponašanjem proizvesti neku veliku glupost i nesreću.

Kad je to stanje prepoznato i eliminirano iz vašeg ponašanja otvorili ste put stalnom napretku. Sve što dalje radite, radit ćete iz novog stanja uma, otvoreni um, koji dozvoljava stalni napredak, stalno poboljšanje, stalno kretanje prema naprijed.

Otvoreni um nije glupav, nije tup i slijep, otvoren je za sve dobro i za ništa loše. Otvoreni um djeluje pozitivno, djeluje na sve, daje ideje, dobre ideje. Otvoreni um nema zlobe, zavisiti i pohlepe, otvoreni um je dobrota u akciji. Otvoreni um postižete samo ako eliminirate svoje tupavo stanje uma. To negativno stanje uma ima tendenciju da se stalno vraća, zato jer je to put linije manjeg otpora u životu, jer je to naizgled lakše i sa puno manje napora, ali morate biti svjesni da je to loš put koji vodi u nesreću.

POZDRAV IZ DALEKE ZEMLJE

2011-06-08T13:58:00.000-07:00

AFGANISTAN

Pozdrav svima. Evo napokon uhvatih malo vremena da se opet javim i pojavim. Danas vas neću mučiti sa filozofskim razgovorima i mudrim razmatranjima, samo ću vam pokazati neke slike iz zemlje u kojoj se trenutno nalazim. Moj prvi dojam kad sam ovamo došao je bila ogromna tuga i ništa drugo. Bio sam jako tužan kad sam vidio kako ljudi, a pogotovo djeca ovdje žive u odnosu na naš život u Hrvatskoj.

Ovdje se nalazimo u 1390. godini po njihovom kalendaru, dok mi u našem svijetu živimo u dalekoj budućnosti u 2011. godini. Vjerujte mi ovdje je stvarno doba srednjeg vijeka sa primjesama modernog - osim magaraca, deva i tu i tamo kojeg konja voze se automobili i motori i koriste se mobiteli. Kontrasti između bogatih i siromašnih su ogromni. Bogati imaju sve i to više nego ista klasa u Hrvatskoj a siromašni - što ćini većinu ove zemlje nemaju baš ništa.

Zanimljivo je da ljudi u gradovima žive na relativno moderan način, ali ovdje je pravih gradova vrlo malo, većinu ove zemlje čini seosko-plemenski orijentirano stanovništvo. Situacija u Afganistanu se ne da jednostavno opisati, tamo gdje je mir i nema rata razvoj i napredak je munjevit i očit, ali što dalje od centra nekog grada sve je gore i opasnije za život. U većini sela nema struje ni vode, svaki napredak koji se dogodi je pod tendencijom uništenja i opasnosti.

Tko želi istraživati o Afganistanu neka obavezno potraži podatke o gradu Balkh - koji je nekada bio jedna od kolijevki civilizacije, i gradu Mazari e Sharif--koji je danas najrazvijeniji grad ovdje. Začudit ćete se što ćete naći.

U Afganistanu ima puno toga za istraživati i otkrivati kad bi bio mir. Planine su ogromne i prekrasne ali nažalost isto tako i opasne, drevne građevine i arheološka nalazišta se nalaze po svuda ali niko ne istražuje, lako se odleti u zrak ili ostane bez glave. Gdje god da ideš postoji opasnost od skrivenih mina i desetine kombinacija skrivenih mina i prikrivenih napadača. Šteta jer baš čovjek dobije želju da uroni u domaći život ovdje, nauči običaje, nauči kako preživljavaju i žive ljudi u pustinjama i planinama i selima, ali nažalost ne ide to baš tako.

Velika je šteta što je ovdje rat i što nema normalnog života. Ljudima Afganistana želim samo MIR, kad jednom ovdje bude mir ova zemlja će jednostavno procvasti. Afganistanci su koliko sam ja vidio odlični građevinari...iz svoje zemlje..blata rade čuda, odlični poljoprivrednici, rođeni trgovci, odlični majstori svih zanata, čak sam vidio instalirane Toyota motore u starim Moskvič automobilima, radione i obrti rade na sve strane sa vrlo malo alata...moderan alat mogu samo sanjati.

Naravno osim ratnih zločestoća ima ovdje i raznih kriminalnih zločestoća na svim mogućim nivoima ali o tome ne želim pisati, ja vidim puno višeg dobroga i gdje god dođem širim to dobro i pomažem koliko mogu, pa tako i ovdje.

Evo neke od slika koje sam uslikao na mojim putevima.

POZDRAV

2011-02-27T09:31:00.000-08:00

Poštovani;

Prije pozdrava - samo da vas podsjetim - na ovim stranicama - negdje na početku - postovi iz prošle godine - mjesec Kolovoz naći ćete knjigu Ulična mudrost. To je jako zanimljiva knjiga objavljena kao postovi bloga. Skrećem vam opet pažnju na nju, jer znam da će vam pomoći u svim sferama života.

Za par dana odlazim u jednu veliku avanturu iz koje ću nadam se izvući još veće mudrosti, znanja i sposobnosti i koje ću moći podijeliti sa vama. Iz tog razloga neko vrijeme neću moći pisati blog ali ću se javiti sa friškim vijestima iz te daljine čim budem stigao.

Koristim ovu priliku da vas sve pozdravim i da pozdravim sve ljude sa kojima se nisam stigao pozdraviti uživo,:

POZDRAV SVIMA, OSTAJTE MI DOBRO, VJEŽBAJTE UPORNO, VIDIMO SE ZA NEKOLIKO MJESECI!

UM TIJELO DUH

2011-02-27T03:30:00.000-08:00

Otkrit ću vam jednu veliku tajnu. Jedinstvo uma, tijela i duha te prosvjetljenje nastalo tim jedinstvom je ono čemu težimo u vježbanju borilačkih umjetnosti, vježbanju raznih duhovnih disciplina, vježbanju meditacija, vizualizacija i koncentracija. Svi mi se jako trudimo da postignemo to jedinstvo i prosvjetljenje, i neka posebna stanja svijesti. To je u redu i ništa loše, ali postoji jedna tajna koja vam sprijećava put do tog jedinstva.

Tajna je u tome da je jedinstvo uma, tijela i duha postignuto svaki put kada vježbate svoju disciplinu ali to ne shvaćate i zato tražite ono što ne možete naći jer je to ostalo tu sa vama a vi tražiti negdje drugdje. Iz težnje da steknemo to jedinstvo ono nam pobježe a imali smo ga malo prije a da nismo ni znali.

Kako? Evo ovako: kad krećete nešto vježbati prvo se koristite umom - koji sve pokreće, planira, analizira, piše, crta, zamišlja, mašta, nada se, koncentrira....radi um punom parom, zatim tijelom izvodite sve te planove i zamisli - sa više ili mamnje uspjeha, zatim nakon nekog vremena izvođenja dostižete stanje idealne koncetracije, pa stanje idelnog tjelesnog rada, kad sve ide kao podmazano, zatim stanje idealnog duhovnog osjećaja da je sve što tada izvodite nekako drugaćije u jednom trenutku osjećate da je sve savršeno, da sve funkcionira i vaše misli i vaše tijelo i vaš duh koji postaje širok i sve vidi i sve osjeća - vezano za ono što radite..i eto ga to je jedinstvo o kojem prićam.

Svaki put kad nešto radite ili vježbate, nakon određenog vremena postižete jedinstvo svih komponenti ukljućenih u taj rad i to jedinstvo ponekad traje jednu milisekundu a ponekad i dvije tri sekunde, a ponekad i duže...to uvijek postižete samo što to do sada niste znali.

Jedinstvo svijesti, tijela i duha se postiže svaki put kad se dobro unesete u svoj rad, svoj trening i svoju disciplinu, samo ponekad traje kraće, ponekad duže. Mi kao ljudsko biće ne možemo uopće funkcionirati bez tog jedinstva i u stvari smo neprekidno u stanju jedinstva samo što to ne shvaćamo.

Naš organizam funkcionira kao jedinstveni sustav i sistem, kad nešto radimo potrebno nam je određeno vrijeme da se tijelo i um i duh prilagode novoj situaciji i postignu svoje prirodno stanje - jedinstvo..to je toliko normalno, ne treba ga tražiti ono je tu stalno sa nama, samo ga osvijestite sada i kad god nešto radite prepustite se tom jedinstvu i to je to.

Na taj način ćete uvidjeti da možete sve duže i duže biti svjesni jedinstva i konačno ćete steći sposobnost stalnog ujedinjenog postojanja.

Jedinstvo uma, tijela i duha je u stvari svjesnost na taj trenutak - to vam se događa svakodnevno u nekom trenutku dana ili noći, to je prirodno i nije rezervirano za velike mudrace i mistike.

ISTINA

2011-02-27T03:19:00.000-08:00

Malo politike u moju butigu. Riječ je o istini. Svašta se u zadnje vrijeme događa u našoj državi i nitko na to ne može ostati ravnodušan, pa ni ja. Moram se bar malo politički oglasiti, jer naravno kao i svi vi i ja znam najbolje što je najbolje za nas i za vas i za sve drugo i o svemu drugom...šalim se, ali evo mog skromnog mišljenja.

Istina je ono čega se svi boje, cijeli svijet. MI kao država - kao narod prvo moramo prihvatiti istinu. Istina nije ono što vi znate po raznim informacijama koje su vam servirane i uređene da bi vam se činile istinite i lijepe. Istina je skrivena i morate ju otkriti.

Istina je da mi kao narod u ovom trenutku trebamo buđenje, moramo se probuditi i vidjeti da smo sustavno varani i kradeni - potkradani, pljačkani i opljačkani na svim mogućim nivoima postojanja.

Istina je da većina ljudi još to ne vjeruje, što je vrlo čudno. Svi znate da se samo podobni bogate i dobivaju poslove a nepodobni ne, tako je u svemu, svi znate da bez veza nema pomaka sa mjesta u Hrvatskoj, svi znate da ne možete ništa napraviti ako nemate vezu ovdje ili ondje...od liječnika do škola, fakulteta i poslova i svi se mi tako ponašamo. To moramo promijeniti i to odmah.

Prevara u svim vidovima je prisutna na svim stranama. Svi također znate da izbjegavate plaćanje poreza državi na sve moguće načine i svih ostalih davanja koliko god možete i zakonski i kriminalno. Svi znate da vam ne paše niti jedan zakon u kojem se vas kažnjava za prekršaje koje ste napravili. Svi znate da ne volite kad vas prometna policija kazni jer ste vozili 100 tamo gdje treba voziti 40 i gdje ste mogli ubiti neko dijete takvom vožnjom. Svi znate kukati stalno ali pokrenuti se ne, svi znate prigovarati svemu i biti najpametniji ali konkretno poduzimati ne...to je istina, a istina boli, zar ne.

Svi znate da netko radi nešto loše i protuzakonito ali ne poduzimate ništa, nije to moja stvar, netko će to već riješiti. Ako želiš društvo pravde za to se moraš sam pobrinuti.

Da dame i gospodo Istina nema emocija, istina nema pravu i krivu stranu - ona je jednostavno istina. ISTINA NIJE NA NIČIJOJ STRANI I STRANKI I POLITICI - ISTINA JE LIJEPA I JEDNOSTAVNA: ILI SI ISPRAVAN ILI NE.

Pogledaj iskreno sam u sebe pa zaključi koliko je istina dio tvog života - kada bude 100 posto tada ćeš biti slobodan.

Istina je da ne možemo više ni govoriti što želimo ni o kome želimo makar govorili istinu, jer je to onda vrijeđanje i omalovažavanje pa nas onda netko tuži i ispadnemo krivi jer smo govorili istinu. Takve zakone su donijeli ljudi koji govore neistinu kao način života, razne zakone kojima se štite od - ne smijete se okupljati tu nego tamo, ne smijete govoriti ovako nego onako, ne smijete misliti ovako jer ste onda krivi...to su zakoni neistine koja vlada. Zato vas molim da govorite istinu na pametan i pristojan način ali ju i dokažite argumentima, danas se sve lako snimi aparatom i kamerom i pokaže istina.

Ako želite istinu u vašim životima onda se morate promjeniti i morate istinu misliti, govoriti, disati, živjeti, želiti i boriti se za nju pod svaku cijenu, pod cijenu vlastitog života. Za istinu morate biti spremni umrijeti. Da li ste spremni za to? Ma niste, velika većina vas nije i zato živite ovako kako danas živite.

Istina je da istina smeta svima. Istina smeta velikim sustavima moći kao što si Amerika, Britanija, Francuska, Kina, Rusija, Izrael, Iran, Libija, Egipat... ali i našim domaćim sustavima moći, istina smeta svima. Istinu o njima svi znate ali za strane sile nije nas briga a domaće ignoriramo. To nije dobro, strane sile i kod nas imaju svoje interese i žele kupiti, podjarmiti i uništiti sve što nam kao Hrvatskoj državi daje snagu.

Zato treba znati da istinu ne govori nitko, da se istina iskrivljuje za potrebe onih koji su na vlasti u svijetu i u našoj zemlji. Istina je da netko tko nam sudi nije istinit, nego se vodi svojim osobnim interesima, istina je da oni koji su na vlasti ne vladaju zbog nas - vas nego samo isključivo zbog sebe. Istina je da sve što rade rade samo i samo zbog sebe i stranačkoga interesa. Istina je da većina misli da nemaju koga boljega izabrati, pa angažirajte se ljudi, mladi i pametni, ja vas znam na desetke mladih i pametnih, - angažirajte se i borite za istinu ili će sve propasti, i naša država i mi.

Istina je da ako želite napredak onda se se svi moramo ponašati tako, to znači da kad biramo one koji nas vode biramo ljude koji će se boriti za Hrvatsku u svim pogledima, za Hrvatsku ne za sebe i svoje stranke i svoje kumove, prijatelje, uplatitelje i grebatore. Istina je da će Hrvatska krenuti naprijed samo kada za nju budu brinuli ljudi koji vole Hrvatsku i ljude koji žive u Hrvatskoj.

Istina je da će hrvatsko gospodarstvo procvasti kada svaki ministar i svako ministarstvo postane menadžer koji nalazi poslove za Hrvatsku i hrvatske ljude u svom resoru, kada svaki od njih postignu dogovore i poslove za izvoz i prodaju naših proizvoda na sve svjetske strane, to je istina, i kada u tome budu vidjeli i svoju sreću i napredak, jer svi ljudi napreduju.

Kad kod vidite ljude koji se igraju Hrvatskim milijardama i koji te milijarde kradu i drže se nedodirljivi, koji se drže nedodirljivi i obmanjuju vas nas na sve moguće načine, znajte da je istina da takvi ljudi ne vole Hrvatsku nit ljude koji žive u Hrvatskoj. Istina je da takvi ljudi vole samo sebe.

Istina je da neke tamo nazivamo elitom. Ma koja elita, zašto je netko elita a vi niste. Vjerujte mi vi ste elita jer izdržavate teški život, vi ste heroji i elita. Elita nije neka tamo bogata i politički utjecajna osoba samo po svom bogatstvu i položaju. Elita je osoba koja se bori za Hrvatsku iz ljubavi za Hrvatsku iz ljubavi za sve hrvatske krajeve, za sve hrvatske ljude a ne iz ljubavi prema novcu za sebe. Tada znam da nam nećeš prodati Hrvatsku. Ja se osjećam većim od sve te elite zajedno i jesam veći od te elite u svim pogledima, tako ste i vi veća elita od njih.

Istinu morate njegovati od svoje obitelji pa nadalje, sa prijateljima, sa kolegama, u poslovnom životu i kad je tomu tako život će biti lijep.

Istina je da treba prosvjedovati ali bez nasilja, istina je da treba prosvjedovati i mijenjati stvari ali treba imati točna i konkretna rješenja. Istina je da je jako teško napraviti bilo kakav pomak, ali ako se ne pokrenete u borbi za istinu postati ćete robovi i to na svim nivoima. Istina je da nasilni prosvjedi izazivaju samo štetu - materijalnu koju radite sami sebi, netko to sve treba platiti - kad razbijate svoj grad istina je da nasilje ne završava dobro pa bude previše ozlijeđenih na sve strane. Nasiljem nećemo postići ništa, vjerujte mi nasilje se ne može tolerirati, istina je da svaki prosvjed mora imati konkretna rješenja.

Velika istina je i to da morate postati vlasnici što većeg udjela zemlje, tvrtki, firmi, fondova, nekretnina, kako bi stekli moć. Istina je da morate imati kako bi bili moćni ali moćni i pravedni, moćni iz razloga da se sa vama ne može manipulirati. Istina je da morate sami koliko god možete više kupovati nekretnina i udjela vlasništva u svemu u našoj Hrvatskoj, makar malo i ne prodavati strancima i stranom kapitalu, jer iza riječi ulaganje i strani kapital se za sada krije samo rasprodaja naše zemlje i podjarmljivanje.

Istina je da niti jednom čovjeku u Hrvatskoj nije u interesu da je bilo koja strana firma većinski vlasnik naših banaka, naših nafti i plinova, i drugih državnih i privatnih firmi, jer tada država nema svoju samostalnost. Istina je da se na taj način za interese pojedinaca prodaje samostalnost cijele države. Ja kao hrvatski državljan ne želim strance vlasnike ničega strateškog i ključnoga u Hrvatskoj pa makar hodao po kamenju i blatu al bi bio slobodan i na svome a ne lijepo obučen i na tuđem.

Istina je da pojedine strane u našoj politici potiho također pribjegavaju nasilju, prijetnjama, ucjenama i pritiscima na suprotne strane a u isto vrijeme i dogovorima sa trećim stranama - istina je da svi igraju neke čudne igre. To je također istina koju svi znate i prešutno dozvoljavate. E pa ne može to tako, ako želiš pravednost onda stani čvrsto i ne daj ju.

Istina je da si danas ne možemo priuštiti stav - to se mene ne tiče, neka me svi ostave na miru, ja sam tip koji bi najradije bio na planini negdje sam na svome i ne znam o čemu se tu radi - e pa to ne može, jer uskoro nećeš biti na svome nego na tuđemu ako se ne angažiraš, nećeš imati svoje. Svih nas se tiče sve što se dešava sa našom zemljom.

Istina je da moramo sačuvati naša prirodna bogatstva za šansa ne za strance i strani kapital, istina je da naša poljoprivreda može nahranit sve nas i izvoziti za zaradu i bogatstvo svakog proizvođača, istina je da naše more može biti izvor bogatstva za sve ljude koji žive od mora, ribolova i turizma, istina je da mi možemo svi mi u svim dijelovima Hrvatske proizvoditi svoje originalne proizvode i izvoziti ih u cijeli svijet.

Istina je da imamo izvore vode po svuda i da možemo tu vodu izvoziti po cijelom svijetu, istina je da u Hrvatskoj ima nafte koju možemo vaditi i imati za naše potrebe u potpunosti, istina je da imamo najpametnije stručnjake u svim disciplinama i znanosti a koji nam odlaze u svijet i rade čuda po svijetu, istina je da bi ta čuda mogli raditi i kod svoje kuće i za napredak svojih ljudi u Hrvatskoj.

Istina je da bi mogli i morali i da moramo postati moćna država, a kako ćemo to učiniti, prvo da postanemo svi moćni pojedinci. Istina je da svjetske i domaće vladajuće strukture ne žele mnoštvo moćnih i neovisnih pojedinaca jer onda nemaju totalnu kontrolnu nad vama, jer kao imate 3 kredita i dugove - vi morate slušati jer ako ne slušate dobit ćete otkaz i ostati bez svega, kada ste moćni a to danas znači smo to da nemate dugova - vas se ne može kontrolirati, vi tada mislite svojom glavom, za sebe i razmišljate bez straha.

Ako želite neistinu, ne morate ništa činiti, to već imamo odavno.

Istina o raznim ratnim zločinima, sve smo ih mogli i trebali riješiti čim su se dogodili, bilo je i ljudi i snaga za to, istina je da ih trebamo riješti sada, sve od prvih do zadnjih, istina će pomoći svim žrtvama da počivaju u miru.

Istina je da je zločinac i ubojica - zločinac i ubojica i ja a ni vi takvoga ne želim uz sebe - pa makar je on i najveći državnik svijeta, najbolji pripadnik stranke, najveći heroj - ako je zločinac i ubojica onda nam takav ne treba. To morate shvatiti. Svi su zločini jednaki i svi zločinci su jednaki. Ne smijete gledati i vagati zločine ovi su od komunista ovi od ustaša ovi od četnika ovi od Srba a ovi od Hrvata i sad ćemo malo potencirati ove jer će nam to donijeti bodove, glasove prijem u neko europsko vijeće i tako dalje, zločin je zločin i gotovo, nema za niti jedan opravdanja.

Ako želiš pravedno društvo pustite pravdu i zakon neka radi, zločin mora biti kažnjen i gotovo. Istine je da moramo izbaciti bilo koje interese iz toga osim univerzalne pravde. Nema opravdanja za ubijanja ratnih zarobljenika, ranjenika, djece, žena i staraca, za mučenja i torture ali sa od niti jedne strane. Zločin ne smijete gledati po stranama i strankama i politikama - što na žalost danas jest, nego kao zločin.

Istina je i da je netko sustavno uništio svu industriju u Hrvatskoj i to trebamo istražiti do kraja i obnoviti svoju industriju, istina je da moramo postati jaki i moćni i kao ljudi i pojedinci i država, a to možemo samo ako imamo svoje gospodarstvo i svoj izvoz koji radi za sve ljude a ne samo za dvije tri stranke na vlasti koje će trgovati sa državnim dobrima.

Istina je da moramo uvesti red u našu zemlju i vrijeme je da počnemo, da počnete ali da bi to postigli morate se angažirati, ne sjediti ispred televizije i gledati što se događa, morate se aktivirati i razmišljati svojom glavom. Ne možete vjerovati da je neki napredak kad nam neka tamo komisija iz Evrope dozvoljava da mi u našoj Hrvatskoj radimo ovo ili ono...to je ropstvo. Istina je da smo ako država na vrlo čudnom putu i da moramo, moramo, moramo stati na svoje noge i biti svoj na svome.

Želim vam svima da mislite svojom glavom, ne dajte da vam se ispire mozak, vi ste pametni unatoč tome što vama misle tako zvane elite - a one misle da ste ovce, da ste glupi i da vas samo oni mogu voditi, to mišljenje se vidi na licu od svakog pojedinog elitaša. E pa nije to tako. Vi ste pametni, ojačate, postanite moćni i nitko vas neće moći manipulirati.

Istina je da ne postoje nezamjenjivi ljudi, nitko nije nezamjenjiv, nitko nije najpametniji, to morate znati.

Naše riješenje je u našoj slozi, moramo biti jedan za drugoga svi u Hrvatskoj, bez obzira tko je iz kojeg kraja. Samo takva sloga dovest će do napretka i razvitka Hrvatske. Tko su vam najbolji gosti, mušterije, radnici, stručnjaci tko--nisu stranci nego mi domaći ljudi. Pa samo se složite i radite zajedno, i evo ga.

Istina je da bi prava država, prava vlada i vlast trebala raditi ovako sa zadovoljstvom i ljubljavlju prema svojoj - cijeloj domovini i svakom čovjeku u Hrvatskoj. I dok to ne postignemo ne vidim nam napretka.

ŽELIM VAM SVIMA OVAKVU ISTINU

Eto to je bilo malo politike u moju butigu, a sad idemo dalje na duhovne stvari.

NEKE ČUDNE PRIČE

2011-02-20T14:32:00.000-08:00

POBJEDA NAD TAMOM

Bio jednom jedan dječak. Živio je u disfukncionalnoj obitelji. Mama - koja radi i brine se o svemu, tata - klasika - alkoholičar i nasilnik, koji redovno tuče mamu i njega i brata, bake koje jadne balansiraju između svega toga i pomažu. Brižan otac redovito zapije cijelu svoju plaću - radničku plaću čim ju dobije, zatim se zadužuje i pije na dug i tako u nedogled.

Majka te obitelji brine o svemu i kako je i sama mlada žena, često ju prevare razni majstori, žele iskoristiti razni likovi. Ona se bori za svoju obitelj, za svoju djecu, izdržava nasilje, izdržava napade, tučnjave, maltretiranje i fizičko i psihičko, zaštićuje svoju djecu od fizičkog nasilja na način da ga preuzima na sebe ali ih ne može zaštiti od stalnog psihičkog zlostavljanja, podcjenjivanja, ne uvažavanja i raznih oblika manipulacija.

No kako je dječak rastao i njegov brat također zaštitni mehanizmi su također rasli, te su obojica znali pobjeći na vrijeme i izbjeći nasilnog oca. No jedne noći - nisu imali izbora, oni su se skrivali na tavanu, njihov otac je tukao njihovu majku, ona se borila i nije se dala, ali zvukovi nasilja su bili prestrašni za dvojicu braće. Stariji brat je je krenuo prvi, pojurio je kao vjetar, mlađi - dječak o kome ovdje pišem tik iza njega, uletjeli su u kuhinju u kojoj su ugledali oca koji nožem nasrće na njihovu majku i uhvatili ga složno u maniri najvećih majstora borilačkih vještina (makar nisu nikad vježbali ništa od bilo kakvih vještina), obojica za ruku sa nožem i tijelo. Počela je borba, otac ih je htio izgurati iz kuhinje, ali oni se nisu dali makar su bili mali -10 i 5 godina, te su oni izgurali oca van iz kuhinje i spasili majku. Nasilje je na neko vrijeme prestalo jer je ovaj događaj bio šok za cijelu obitelj.

Majka nikada nije prijavila niti jedan od tih napada na sebe, a otac je vrlo rijetko bio kod kuće, no kako je dječak rastao - a i njegov stariji brat nije se više otac usuđivao napadati nikoga osim verbalno.

Jednom prilikom su oba dječaka u dvorištu i vrtu svoje kuće razbilo oko 150 litara domaće rakije od njihovog oca, sve samo da bi ovaj manje pio. O kakva je to bila panika, ode sva rakija...svi su vikali i urlali ali nitko ih nije mogao zaustaviti.

Iz čiste potrebe za samoodržanjem i preživljavanjem obojica dječaka su počeli vježbati borilačke vještine - mlađi brat - dječak iz ove priče naravno je u svemu slijedio svog starijeg brata koji mu je u svemu bio uzor. Vježbali su za to da zaštite svoju majku i sebe od nasilnog oca i od nasilnog društva u kojem su se nalazili zbog njihovog oca. Unatoč velikom strahu koji su osjećali uspjeli su u preusmjeravanju i savladavanju pijanog bijesa svoga oca.

Jednom je opet otac uslijed jakog pijanstva napao tog dječaka koji je tada imao 10 godina, no dječak se toliko razbjesnio da je svog oca podigao sa tla prenio 5 metara preko jedne prostorije i bacio ga kroz vrata druge prostorije na leđa. Nasilni otac je nakon toga odustao od napada.....

Kako su godine prolazile taj dječak je rastao i postao sve bolji i bolji, ali uvijek kad je njegov otac skupio hrabrost - pod debelim utjecajem alkohola - da pokuša napade, viku dernjavu i slično - dječak je unatoč svojem vježbanju osjećao i strah, bijes i frustraciju te vrlo ružne misli i osjećaje spram svog oca.

Zato, gdje god je u budućnosti taj dječak pa kasnije odrastao čovjek susreo pijanstvo i pijance - nije za njih imao razumijevanja, jer je dobro znao kako to uništava obitelj iz prve ruke.

Sve u svemu, kad pitate tog dječaka - Što on misli o svom djetinjstvu, on će vam reći da je unatoč nasilju u obitelji imao sretno djetinjstvo jer se igrao na sve strane, po cijeloj kući, po cijelom susjedstvu, po brdima i šumama i rijekama, te je imao puno više lijepih trenutaka nego tih ružnih.

Reći će i ovo - sve ružne stvari iz djetinjstva su tada bile okidač, okidač koji je pokrenuo dječaka da se bori, bavi svojim usavršavanjem i postaje bolji čovjek.

Puno puta je taj dječak pomislio ubiti svoga oca, puno puta kad je stekao fizičku moć je bio na granici da ubije vlastitog oca - kad god ga je vidio pijanoga.

Taj otac je imao i drugu stranu, koja mu je spasila život - kad je bio trijezan, bio je najbolji i najpošteniji čovjek na svijetu i imao je sreću da je imao duže periode trijeznosti, jer bi inače zaglavio.

Dječak je s vremenom stekao veliku moć - fizičku, psihičku i duhovnu. Vremenom je stekao moć opraštanja i oprostio je svome ocu sve, te je naučio kako da iskaže ljubav prema svojim voljenima, a bio je vrlo blizu ulaza u pakao - da je pokleknuo porivu da ubije svog oca. To ubojstvo bi bila samo osveta za traume iz djetinjstva, unatoč teškom djetinjstvu to nikako ne bi bilo opravdano.

Novo izrasli ratnik se borio sa tamom i demonima i pobijedio je. Borio se sa tamom koja je prijetila da okuje njegovo srce i pretvori ga u kamen, sa demonima koji su htjeli da postane još gori od njegovog oca ali je uspio pobijediti zahvaljujući učenjima iz borilačkih umjetnosti. To je bila velika unutarnja borba - njega samog protiv njega samog.

Pobjednik takve borbe izrasta u istinskog čovjeka a gubitnik postaje sluga zla.

Danas se dječak, koji više nije dječak i njegov otac dobro slažu. Dječak je danas odrastao čovjek, otac oronuo starac, dječak oko sebe širi ljubav, mir i sigurnost i dobro zna što ne valja u životu. Danas taj dječak ima prekrasnu obitelj koja svuda oko sebe širi i zrači sreću, veselje i dobrotu. Da nije uspio pobjediti tamu ništa od toga ne bi se ostvarilo.

ISTINSKA LJUBAV

Bila jednom dva brata, stariji i mlađi. Dječaci, oni su se jako voljeli, najviše na svijetu. Stariji je imao 12. godina - mlađi 9. Njih dva su uživali u svom životu, prijateljima, školi, igri, igricama, kompjuterima, muzici, nogometu, svojim roditeljima, bakama i djedovima i rođacima... u svemu.

Jednog dana su hodali prugom i naišli na most, dok su bili na mostu naišao je vlak, oni su potrčali i bježali, stariji brat je uspio pobjeći sa mosta u sigurno, tada se okrenuo i vidio mlađeg brata da neće uspjeti, da će završiti pod vlakom...tada je stariji brat - iako dijete od 12 godina - ISKAZAO SVOJU LJUBAV --

POTRČAO JE NATRAG DO SVOG BRATA HTIJUĆI GA SPASITI ALI KAD JE UVIDIO DA IM NEMA SPASA, SNAŽNO JE ZAGRLIO SVOG BRATA TE ZAJEDNO SA NJIM OTIŠAO U JEDAN DRUGI SVIJET.

NE BOJTE SE ISKAZATI SVOJU LJUBAV.

Ljubav se iskazuje na mnoge načine, sitne i velike ali istinska ljubav je neustrašiva, neiskvarena i nepobjediva. Ako želite biti nepobjedivi - morate istinski voljeti. Kako se istinski voli: kao što je dječak iz priče volio svog brata - do smrti i dalje.

EPILOG

Niti jedna osobna priča nekog bića nije ista. Svatko od vas - svatko od nas je posebna priča, svatko mora sam voditi svoju borbu, netko jako velike i strašne, netko sitne i naizgled nevažne, zavisi koliko tko ima sreće. Tako za vaše priče nema univerzalnoga rješenja, nema recepta i nema pomagača. Pomoć će najprije stići od vas samih, ključ je u vama.

NAPOMENA

2011-02-18T00:58:00.000-08:00

Dragi i poštovani čitaoci HO GO stranica. Samo mala napomena. Za razumijevanje razvojnog puta ličnosti - te za kretanje na razvojni put ličnosti - vaše ličnosti prema oslobođenju i prosvjetljenju molim vas da HO GO stranice počnete proučavati od početka - od prvog posta pa prema ovamo. To je jako važno.

Cijeli HO GO je do sada tako pisan da vas vodi putem razvoja od početka od rođenja pa prema višim razinama spoznaje i vrlo je važno da ga pročitate od početka. Tek nakon tog čitanja valjalo bi čitati spontano na preskok - ono što vam treba u određenom trenutku.

HO GO je vodič za one koji žele poći ovakvim i sličnim putem. Znam da svi vi imate svoje puteve i svoja mišljenja a poneki i svoja naj-mišljenja o svemu, no za one koji žele proučiti HO GO i iz toga izvući maksimalnu korist - za te osobe je vrlo važno da cijeli HO GO pročitaju od početka do kraja.

Još jedna vrlo važna napomena, po HO GO učenjima - neodvojivo je duhovno i fizičko vježbanje po HO GO učenjima nema napretka ako se ode u bilo koji ekstrem od ta dva. Potrebna je pametna ravnoteža između fizičkog-duhovnog i intelektualnog.

Još jedna vrlo važna obavijest - ja ovdje ne govorim o načinu postizanja prosvjetljenja na način kako to uče istočnjačka učenja. Po HO GO učenjima prosvjetljenje se postiže življenjem iskustvenog života i upornim duhovnim-fizičkim i intelektualnim učenjem, usavršavanjem i vježbanjem. Prosvjetljenje - ili spoznaja ultimativne istine o svemu je vaše osobno iskustvo i vi ga morate sami željeti i sami doseći. HO GO učenja mogu poslužiti za to ali i ne moraju.

HO GO znači biti na putu svjetlosti i spontanosti i to je to. E sad, taj put ima svoj početak, početak je sa prvim bilješkama.

SLUČAJAN SUSRET

2011-02-16T04:02:00.000-08:00

Jučer sam slučajno na jednom javnom mjestu susreo dvoje vrlo zanimljivih ljudi. Ti ljudi su bračni par, veseli, vitalni i puni života. Razgovarao sam sa njima neko vrijeme onako neobavezno dok smo čekali. Kako stara poslovica kaže - Učitelj se pojavljuje onda kada je učenik spreman.- Tako se jučer pojavilo to dvoje ljudi.

Prvo je naišla gospođa - i ona mi je sa velikom ljubavi pričala o svome mužu i njegovom jučerašnjem rođendanu, pa smo malo pretresli priče o hrani, zdravlju, vremenu, prirodi, godinama i tako dalje. Tada se pojavio gospodin, visok i uspravan, pa sam i sa njim popričao, čudio se da kako ja tako mlad moram biti tu gdje su i oni....

Gospođa ima 85 godina, a gospodin 92. Bili su vrlo lijepo odjeveni i sriktani. Nakon što smo završili naš razgovor, oni su se ustali i otišli prošetati do svoje kuće, kao kakvi mladi cura i dečko, uzeli se za ruke i lagano odšetali. Oboje izgledaju mlađe za 15 do 20 godina, oboje su vrlo sretni, oboje malim znakovima pokazuju stalnu pažnju svom partneru. Iz njihove međusobne komunikacije bilo je vrlo vidljivo da se još uvijek vole.

Eto jučer su mi oni bili učitelji. Od njih sam naučio da je istinska ljubav vječna, da čovjek može biti sretan i zadovoljan i u starosti, da se ne treba sramiti iskazati svoju ljubav - jer ju to iskazivanje hrani i jača.

Uz to naučili su me da se brinem jače i više o svome zdravlju, jer po njihovim riječima treba sve probleme rješavati na vrijeme i sve dok ih se ne riješi - to je tajna njihove vitalnosti i malog broja zdravstvenih problema. Ovo pogotovo trebaju upamtiti mladi ljudi koji vrlo često zanemaruju svoje ozljede i zdravstvene probleme, opravdavajući se da nemaju vremena, pa nakon nekog vremena nemaju zube, nemaju zdrave zglobove, dobiju čir i tako dalje i dalje...

Zauvijek ostaje slika dvoje zaljubljenih kako se gledaju, uzimaju za ruke i odlaze u daljini, pa makar to dvoje zaljubljenih imaju zajedno 177 godina.

Zato kako godine idu - majstorija mora biti sve veća kada govorimo o našem vježbanju i usavršavanju ali tako i naša ljubav mora biti sve veća i jača.

NEŠTO PAMETNO

2011-02-06T03:58:00.000-08:00

NEŠTO PAMETNO

Evo nekih nepovezanih crtica:

Ako želiš nešto pametno, nikad nećeš pogriješiti sa ovim: Čast, Istina, Poštenje, Vjernost, Ljubav, Prijateljstvo, Humanost, Dobrota, Duhovnost, Priroda, Postepenost, Pažnja, Mjera, Učenje, Čitanje, Druženje, Proučavanje, Vježbanje, Zdravlje, Ljepota...i tako dalje i dalje.

Ako želiš nešto potpuno praktično pametno - baci se na uradi sam sistem - jednostavno sve što možeš uraditi sam i uradi, napravi, konstruiraj i radi - vrlo zadovoljavajuće - kad sam nešto uradiš i vidiš plod rada svojih ruku i uma. To je nešto pametno.

Ako želiš još nešto pametno - sve što čuješ i vidiš i saznaš od vijesti, drugih ljudi i svega uzmi kao istinu na pola - prava istina je uvijek negdje drugdje i ako ju želiš znati moraš analizirati sve moguće podatke i informacije. U protovnom nikada nečeš znati pravu istinu. Sjeti se svih afera u Hrvatskoj i svijetu i što si mislio o nekim ljudima prije i poslije. Ako želiš tu biti pametan, vjeruj mi da nema istine u serviranim informacijama. Ne padaj pod utjecaj, misli svojom glavom - ti to možeš, pametan si dovoljno.

Ako želiš nešto pametno moraš znati nešto o strahu - strah postoji samo onda kada se bojiš misliti, govoriti i živjeti po svome, to je strah. Strah postoji samo onda kada se ljudi boje reći i raditi ispravno zbog svoje egzistencije i opstanka. Ako se tako bojite onda vas je strah. Naravno govoreći o ovome živjeti po svome - znaći živjeti sretno, slobodno, zdravo, dobro, lijepo i ispravno. To ne zaći da možeš živjeti kao neki neljud - nego živjeti ljudski.

ISTINA, STRAH, LAŽ

Istina boli. Nitko ne voli pravu istinu. Svi volimo uljepšavati istinu.

Strah boli. Strah i istina - često su jedno.

Strah od istine. Laži često pašu svima. Svi lažu - kad tad. Dali si ikad slagao? Ako je tvoj odgovor nisam - mislim da lažeš.

Da li si ikada ukrao nešto, makar malu sitnicu kao što je olovka? Ako je tvoj odgovor nisam - lažeš? Svjesno ili nesvjesno svi ponekad lažu i kradu, netko male sitnice, netko na veliko. Važno je što učiniš poslije kad shvatiš da si slagao ili ukrao - odmah ispravljaš učinjeno - jer je bilo nesvjesno. Ako je bilo svjesno i prešučuješ to - onda si lopov.

Što je još istina - istina je da vas - nas, ničiji problemi, volje i nevolje ne dodiruju, ne zanimaju i ne tiču nas se. Istina je da nas se samo tiće naša volja i nevolja. Drugi nas ne zanimaju. Zlo je istina, rijetki su ljudi koji će bez razloga materijalne prirode brinuti za druge.

Velika istina za stanare gradova - otuđeni ste jedni od drugih u potpunosti. Koliko ljudi poznajete iz svog ulaza u zgradi, koliko puta ste susjedima nešto pomogli - otuđeni, otuđeni, ne zanimaju vas, samo vi i vaši problemi, samo to je važno.

No nije sve tako crno, nema sve to veze ako imamo volu da se mijenjamo na bolje, pa malo pomalo postajemo bolji.

Istina je da većina ljudi misli da su mali i nemoćni, da su beznačajni u odnosu na velike državne i svjetske stvari. No nije to tako, svi smo mi vrlo važni i bez nas se ne može, kad to shvatite, shvatit ćete svoju moć. Možda mogu na vašem poslu bez vas ali to nije kraj svijeta, ne mogu bez vas u vašoj obitelji, ne mogu bez vas vaša djeca, majke i očevi - ne može bez vas vaša zemlja i vrtovi, ne mogu bez vas vaše kuće i stanovi, ne mogu bez vas ni sela ni gradovi, ni država, netko treba plaćati i finacirati sve te aparate - a to ste vi - vi sve to radite, tu je vaša moć, vi ste ta sela i gradovi, vi ste ta država.

Laž, danas je laž prisutna svugdje, u svemu što gledate, čitate, o čemu se piše, radi, ili ne radi, laž je sve prisutna. Otvorite oči. Toga moramo biti svjesni.

Istina, strah, laž sve to je povezano i isprepleteno kroz naš život. Kad raspletemo to klupko postići čemo određeni nivo slobode. Zato je važno znati ispravno gledati, ispravno slušati i ispravno proučavati, da ne budete kao marionete koje pokreće netko drugi.

Što još treba znati o ovome - u svijetu postoji jako puno poštenih ljudi ali postoji i jako puno nepoštenih, moraš dobro paziti.